Negdje pri kraju ovogodišnjeg glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara publici u Kneževu dvoru, ovog puta kao pjevačica i interpretatorica specifične salonske glazbe francuskih autora temeljenih na srednjovjekovnoj glazbi, predstavila se Katarina Livljanić. Njen više nego pouzdani pratitelj bio je pijanist Danijel Detoni.
Katarina Livljanić jedno je od vodećih imena europskog ranga za gregorijanski koral i liturgijsku glazbu ranog srednjovjekovlja. Ta je Zadranka ne samo pariška doktorandica nego i predavačica srednjovjekovne glazbe na pariškoj Sorbonni te jedna od najprodornijih promotorica hrvatske srednjovjekovne glazbe.
Ovog se puta dubrovačkoj publici predstavila dobro složenim programom koji je na početku imao snažan liturgijski štih s nekoliko skladbi posvećenih Isusu Kristu i njegovoj muci i s iznimnim tekstovima. Riječ je bila o skladbama čije aranžmane potpisuje francuska umjetnica Yvette Guilbert, pjevačica, glumica i književnica koja je krajem 19. stoljeća počela nastupati u pariškim salonima i cafeima Montmartrea te je svakako bila preteča kasnijih poznatih francuskih šansonijerki.
Odjevena kao pariški kicoš
Katarina Livljanić, odjevena kao pariški kicoš ili kao novovjeka George Sand, proživljeno je izvela i niz skladbi Claudea Debussyja, ali i Erika Satieja koji je kao pijanist bio itekako prisutan u Crnoj mački kao mjestu gdje su održavani omiljeni literarni kabareti.
U programu su bile i pjesme erotske i frivolne atmosfere koje s puno duhovitosti i šarma slave parišku Belle epoque, između kojih je Danijel Detoni s puno obzira izvodio i poznate koncertne minijature već spomenutih Debussyja i Satieja.
Rugalice o Elizejskoj palači
Publika je odlično prihvatila i lucidne rugalice o večeri u Elizejskoj palači, o pregledu djedice Combesa kod liječnika, ali i o starijoj gospodi koja su “ružnija od budističkih svećenika, ali koja razvratnim pomoćnicama pjevaju ponajsuhoparnije ditirambe te curicama nude sjajne toalete, fine večere, lude kolače i skupocjene dragulje”. Ili pjesma o Madame Arthur koja je “imala gomilu ljubavnika, i to sve bez novina, bez ičega, bez reklame...”.
