Iza kulisa blještavila Hollywooda i tri osvojena Oscara krije se priča puna tajni, kontroverzi i nevjerojatnih obrata, a upravo nju istražuje dokumentarni film "Jack Nicholson: Đavolji osmijeh Hollywooda" redateljice Annette Baumeister, koji se večeras u 21:05 prikazuje na Trećem programu HRT-a.
Film duboko uranja u isprepletenost života i umjetnosti jedne od posljednjih pravih filmskih zvijezda, donoseći svjedočanstva njegovih bliskih suradnika, poput redatelja Petera Segala i Henryja Jagloma, glumice Kathleen Turner te biografa Patricka McGilligana. Oni pomažu sklopiti mozaik čovjeka čiji je zaštitni znak, opasni osmijeh, postao simbolom buntovništva i karizme koja je desetljećima vladala velikim platnom. Film ne bježi ni od tamnijih strana njegove ličnosti, istražujući kako su ga životna iskustva oblikovala u neponovljivog antijunaka američke kinematografije.
Život Jacka Nicholsona, rođenog 22. travnja 1937., od samog je početka bio obilježen lažima. Odrastao je u New Jerseyju u uvjerenju da su ga odgojili majka Ethel May i otac John, dok je June bila njegova starija sestra. Stvarnost je, međutim, bila šokantna. Godine 1974., na vrhuncu slave, dok se pripremao za izlazak kultnog filma "Kineska četvrt", 37-godišnjem Nicholsonu zazvonio je telefon. S druge strane bio je novinar časopisa Time koji je, provjeravajući činjenice za profil o njemu, otkrio obiteljsku tajnu: Ethel May bila mu je baka, a June, njegova "sestra", zapravo je bila njegova majka. Rodila ga je s 18 godina, a kako bi izbjegla sramotu izvanbračnog djeteta, obitelj je skovala plan da ga baka i djed odgajaju kao vlastitog sina. Do trenutka kad je saznao istinu, i June i Ethel May već su bile preminule, ostavljajući ga bez mogućnosti da se suoči s njima. "Bila je to prilično dramatična stvar, ali ne bih je nazvao traumatičnom", izjavio je kasnije, diveći se njihovoj sposobnosti da tako dugo čuvaju tajnu.
Njegov buntovnički duh bio je očit još u srednjoj školi, gdje je zaradio nadimak "Klaun generacije" i postavio rekord boravkom u kazni svaki dan tijekom cijele školske godine. Nakon preseljenja u Los Angeles, gdje je živjela njegova "sestra" June, zaposlio se kao potrčko u MGM-ovom odjelu za animaciju. Iako su mu ponudili posao animatora, odbio ga je jer je htio postati glumac. Karijeru je započeo u niskobudžetnim filmovima producenta Rogera Cormana, no prava prekretnica dogodila se 1969. godine. Uloga pijanog odvjetnika Georgea Hansona u kultnom filmu ceste "Goli u sedlu" (Easy Rider), koju je dobio nakon što je Rip Torn odustao, donijela mu je prvu od rekordnih dvanaest nominacija za Oscara i lansirala ga među zvijezde.
Sedamdesete su bile desetljeće u kojem je Nicholson zacementirao svoj status legende. Njegova sposobnost da utjelovi kompleksne, neurotične i šarmantno opasne likove došla je do punog izražaja. Uloge u filmovima poput "Pet lakih komada", "Kineska četvrt" i "Profesija: reporter" pokazale su njegov nevjerojatan glumački raspon. Apsolutni vrhunac stigao je 1975. s ulogom Randlea McMurphyja, neukrotivog pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi u remek-djelu Miloša Formana "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Ta mu je uloga donijela prvog Oscara za najboljeg glumca i postala simbol borbe pojedinca protiv represivnog sustava. Njegova karijera nastavila se nizom ikoničnih uloga: zastrašujući Jack Torrance u Kubrickovom "Isijavanju", umirovljeni astronaut Garrett Breedlove u "Vremenu nježnosti" za kojeg je dobio drugog Oscara, te manijakalni Joker u Burtonovom "Batmanu", uloga koja je zasjenila sve ostale u filmu i donijela mu bogatstvo. Trećeg Oscara osvojio je za ulogu opsesivno-kompulzivnog pisca u komediji "Bolje ne može".
Jednako kao i na filmu, Nicholsonov život bio je ispunjen dramom. Njegova reputacija jednog od najvećih holivudskih zavodnika bila je legendarna, a neki biografi navode da je spavao s više od dvije tisuće žena. Ženio se samo jednom, za glumicu Sandru Knight, s kojom ima kćer Jennifer. Ipak, njegova najpoznatija i najturbulentnija veza bila je ona 17-godišnja s glumicom Anjelicom Huston. Njihov odnos bio je obilježen njegovim stalnim prevarama, koje je ona godinama tolerirala, nadajući se da će se na kraju skrasiti. Kraj je došao iznenada i brutalno. Nicholson ju je pozvao na večeru kako bi joj priopćio da je druga žena, glumica Rebecca Broussard, trudna s njegovim djetetom, a u svojoj autobiografiji "Watch Me" Huston je opisala kako je nekoliko dana kasnije upala u njegov ured i "divljački ga tukla po glavi i ramenima". Nicholson je s Broussard dobio dvoje djece, Lorraine i Raymonda, a ukupno ima šestero djece s pet različitih žena.
Njegov eksplozivni temperament nije bio rezerviran samo za privatni život. Godine 1994. dospio je na naslovnice zbog incidenta u prometu. Nakon što mu je drugi vozač presjekao put, Nicholson je na semaforu izašao iz svog automobila, iz prtljažnika izvadio palicu za golf i njome razbio vjetrobransko staklo drugog vozila. Kasnije je izjavio da je "bio izvan sebe" te je vozaču platio pozamašnu odštetu kako bi izbjegao tužbu. Bio je optužen i za nasilje. Jedna žena ga je tužila tvrdeći da ju je napao toliko snažno da joj je puknuo silikonski implantat, dok ga je druga optužila da ju je napao nakon što je tražila dogovoreni honorar za seksualne usluge. Njegova najmlađa kći, Tessa Gourin, koju nikada nije javno priznao, nedavno je u eseju za Newsweek napisala kako je otac jasno dao do znanja da "ne želi biti dio njenog života".
Posljednju ulogu odigrao je 2010. godine u neuspješnoj romantičnoj komediji "Kako znaš da je ljubav" i od tada se povukao iz javnosti. Godinama je živio povučeno, a rijetke fotografije prikazivale su zapuštenu figuru daleko od nekadašnjeg holivudskog sjaja. Ipak, njegova strast prema Los Angeles Lakersima povremeno ga izvuče iz izolacije, pa se pojavi u prvom redu pored terena, na oduševljenje publike i medija.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
A few good men? To ništa?