Duh dosade

Komentirala bih članak gospodina Štahana jer uočavam neke nelogičnosti i nejasnoće, npr. u jednom dijelu on piše: Ako su se svi anđeli, dakle, prije stvaranja svijeta već neopozivo opredijelili (Katekizam Katoličke crkve 392-393), pitanje koje se samo od sebe nameće glasi: postoji li na toj ljestvici – ništica? Postoji li tek jedan od njih koji je u ratu anđela ostao neutralan, matematički u sredini, ne opredjeljujući se ni za, ni protiv Boga? Pospani anđeo koji je cijelu bitku na nebesima prespavao? Osobno se ne razumijem u angeologiju, ali iz općeg znanja znamo da nulta točka ili ništica ne moraju postojati i često ne postoje već se dogovorom određuju kao nekakav pojam u odnosu na koji lakše možemo zamisliti mjerenje i omjere. Možda je g. Matija sve želio pojednostavniti i olakšati razumijevanje jer je to svakako nužno da bi se ljudi razumjeli. Međutim, duh istine se ne može uhvatiti niti uokviriti ... no ako ga nazovemo dosadom ili nultom točkom to je ipak dobar znak jer iako smo ga pogrešno nazvali ipak smo se konačno suočili sa njim. No ako zaključimo da nulta točka/ništica ne postoji onda je to prava smjernica koja onda u potpunosti izokreće ovu priču ili točnije, ostavlja je bez smisla.