Louise Penny kanadska je autorica kriminalističkih romana, koja radnju svojih punokrvnih trilera smješta u pokrajinu Québec, što je svakom hrvatskom čitatelju egzotično samo po sebi. Štoviše, priča romana “Kako ulazi svjetlost” (Školska knjiga/Lumen, urednice Ana Briški Đurđevac i Miroslava Vučić, prijevod Marko Maras, 129 kuna) događa se u blagdansko, predbožićno vrijeme, što u snijegom zametenim kanadskim planinama i selu skrivenom od signala za mobitele i internet postaje sasvim druga priča od zima i Božića na koje smo mi naviklu.
Glavni lik romana je inspektor Armand Gamache, šef odjela za ubojstva i ovo je zapravo roman o kraju njegove profesionalne karijere, o teškim trenucima kada mu je kompromitiran ugled, kada mu je odjel pred raspadom, a njemu odani inspektori raspoređeni tamo gdje ne mogu smetati. Ovo je triler o korupciji koja se ne zaustavlja samo u policiji, čak ne i u njezinu rukovodstvu, već seže visoko u političku vlast, a sve zbog nevjerojatne ambicioznosti koja ne preza ni pred stotinama mrtvih kako bi se domogla još veće vlasti.
Zbog takve teme, koja se nalazi iza priče o ubojstvu jedne starije žene za koju se saznaje da je bila posljednja živuća kanadska petorka (ta djeca zaista su se rodila u Kanadi, što je u vrijeme velike depresije bilo ravno medicinskom čudu te su zbog toga postala slavna u cijeloj zemlji), ovo je nevjerojatno uzbudljiv roman. Roman je to uzbudljive priče, napisan vrhunskom vještinom.
Otkriti bilo što više o njemu značilo bi čitateljima pokvariti uživanje, ali potrebno je istaknuti kako je zbog te svoje glavne teme na neki način čudno utješan za sve nas na “brdovitom Balkanu”, jer u zemljama premreženim korupcijom s tako strašnim zločinačkim planom ipak se nismo sreli. Ili ćemo za njega saznati tek kada nas pogodi katastrofa koju, uz nevjerojatnu žrtvu, glavni inspektor Gamache uspije spriječiti.
