Svaki novi umjetnički potez ili uspjeh Marine Abramović prati se povećalom. Tako je prilično sjajna vijest da ćemo njen stariji rad koji danas ima kultni status, "Ljubavnici, hod kineskim zidom 1988./2010." moći vidjeti u Muzeju prekinutih veza. Naime u njemu, dvoje umjetnika Marina Abramović i Ulay, te 1988. još ljubavnici, devedeset dana hodali su sa suprotnih strana Kineskog zida jedno prema drugome, da bi se sreli na pola, zagrlili i prekinuli.
Dogovor je bio da se više nikada neće sresti, ali vidjet će se opet na sudu na kojem su se sporili oko kršenja autorskih prava za zajednički rad, a potom i 2010. na njenoj izložbi u MoMA-i “Umjetnik je prisutan” koju je vidjelo 850.000 ljudi. Na njoj je gotovo tri mjeseca sjedila za stolom a nasuprot njoj mogao je doći i sjesti bilo tko, a jedan od ljudi koji su došli bio je i Ulay. Dovoljno je kazati da su ljudi pred muzejom tada spavali u redu ne bi li uhvatili priliku da sjednu nasuprot umjetnice, a među njima bilo je i ozbiljnih igrača poput Patti Smith ili Björk.
"Ljubavnicima" u Zagrebu najavljuje se i skorašnja velika retrospektivna izložba "ART VITAL-12 godina tandema Ulay/Marina Abramović" u Ljubljani pa povodom tog u Muzej prekinutih veza dolazi kustosko-organizacijski tim koji čine Blaž Peršin, ravnatelj Muzeja i galerije Grada Ljubljane, Lena Pislak, ravnateljica Zaklade ULAY, Alenka Gregorič, umjetnička ravnateljica Cukrarne, u kojoj se izložba priprema, i kustosica izložbe te Tihomir Milovac, kustos izložbenog programa Muzeja prekinutih veza.
"Predstavljanje Ljubavnika u Muzeju prekinutih veza u Zagrebu doživljavam kao savršenu simetriju između muzeja izgrađenog na krhotinama prekida i oproštaja i umjetničkog rada začetog u prekidu, koji se potom transformirao u legendu", smatra Pislak.
I dok o Marini Abramović konstantno pišemo kao najvećoj zvijezdi s ovih prostora, što ona doista i jest, njemački umjetnik Ulay je podsjetimo, istaknuo se još sredinom 1970-ih, kroz svoje radikalne i intimne akcije i istraživanja tijela iz čega su nastali opsežni ciklusi radova koji su uspostavili novu vezu između fotografije i performansa. U potrazi za samoidentifikacijom 1976. godine u Amsterdamu doživljava i sudbonosan susret s Marinom Abramović. Stvarali su glasovite Relation Works u kojima su preispitivali uvriježena poimanja roda i istraživali fluidnost između muškog i ženskog, a istovremeno su u svojim emocijama nabijenim, dugotrajnim i intenzivnim performansima pomicali granice tijela. Ulayeva predanost istraživanju i proširivanju fotografije kao medija otvorila je nove horizonte u umjetnosti performansa.
U doba svoje najveće ljubavi, a par su bili 12 godina, Ulay i Marina Abramović govorili su o sebi kao o 'dvoglavom tijelu', odijevali se jednako i ponašali se poput blizanaca (rođeni su, inače, na isti datum, 30. studenoga).
- Tijelo je medij izražavanja, a paradoks je to što sam ga ja nastojao autodestruktivnim performansima, zapravo – poništiti. Bilo je to divlje vrijeme i puno sam se ozljeđivao. Ono što sam radio s Marinom Abramović bilo je unakazivanje, autoagresija. To nije bilo zdravo, ali učinilo me snažnijim. Kao što je govorio Nietzsche, ono što vas ne ubije... - govorio je Ulay.
Legendaran je tako njihov performans 'Breathing In/Breathing Out' snimljen je 1977. u Beogradu, a tijekom njega Marina i Ulay jedno od drugog su udisali zrak 17 minuta, nakon čega su se onesvijestili. I ‘Imponderabilia’, performans također iz 1977., snimljen u Bologni, u kojemu su dvoje umjetnika goli stajali na uskom ulazu u galeriju, a posjetitelji su se morali provuću na izložbu uz njih. Ipak, jedan od najpoznatijih performansa je 'Ljubavnici' kojeg ćemo vidjeti i u Zagrebu.
Usprkos tužbi za kršenje autorskih prava zbog koje su godinama bili na sudu i koju je Abramović izgubila, uspjeli su opet postati prijatelji, a Ulay je preminuo 2020. godine.
Otvori KEKS Pay
