Jedan od najpoznatijih američkih filmskih časopisa Variety objavio je oštru kritiku ovogodišnjeg srpskog kandidata za Oscar, filma "Dara iz Jasenovca". Taj novi film Predraga Antonijevića prati životnu priču 10-godišnje Dare koja tijekom Drugog svjetskog rata s obitelji završava u Jasenovcu.
Jedan je to od mnogih filmova o holokaustu, piše Varietyjev kritičar Jay Weissberg, ali bilo bi vrijeme da se zapitamo zašto filmovi o holokaustu tako dobro prolaze. Neki spadaju u onu kategoriju "da se ne zaboravi", međutim, moramo priznati, smatra on, da se priče o holokaustu jednostavno dobro prodaju. Naziva zatim "Daru iz Jasenovca" srpskom nacionalističkom propagandom zamaskiranom u priču o koncentracijskim logorima.
– Počnimo s činjenicama: hrvatska fašistička vlada tijekom Drugog svjetskog rata, ustaše, bili su krvoločni nasilnici koje su podržavali neki od moćnih članova Katoličke crkve. Zloglasni po svom sadizmu, ustaše su na metu uzeli Srbe, ali i Židove i Rome, po uzoru na svoje nacističke saveznike, propagirajući politiku "mi protiv njih", čiji su otrovni korijeni ponovno izašli na vidjelo punom snagom tijekom raspada Jugoslavije 1990-ih godina. Neosporno, kompleks Jasenovca bio je ozloglašen čak i među koncentracijskom logorima smrti zbog okrutnosti svojih zapovjednika i njihovih podređenih. Oko 80.000 zatvorenika, uglavnom Srba, u Jasenovcu je ubijeno između 1941. i 1945. godine te iako Jasenovac zadržava posebno mjesto u kolektivnoj svijesti Srba, o njemu izgleda nikada nije napravljen igrani film – piše Weissberg.
Te su činjenice neupitne, nastavlja kritičar, no ovaj film ima dvostruki problem. Odiše neskrivenim antihrvatskim i antikatoličkim tendencijama, namjerno naglašenima kako bi rasplamsale postojeće razmirice između Srbije i njenih susjeda. Drugo, u načinu na koji uživa prikazujući sadizam u kontrastu s dječjom nevinosti, ne ostavlja prostora za bilo kakvo promišljanje o opasnostima nacionalizma, ubilačkog rasizma i genocida, nadomještajući ga jeftinim senzacionalizmom i sentimentalnošću.
Opisuje Weissberg zatim i radnju filma, zamjerajući redatelju posebice nedostatak ikakve suptilnosti te na kraju zaključuje:
– Kada uz "Daru iz Jasenovca" ne bi postojao i suvremeni kontekst, bila bi to još samo jedna drama o holokaustu koja koristi nasilje slično kao i, primjerice, filmovi o serijskim ubojicama. Ali pozadinu toga ne možemo zanemariti te u ovom slučaju način na koji srpski nacionalisti koriste Jasenovac kao bojni poklič pretvara ovaj film u propagandu.
