“Črne maske” velika su predstava kojoj je trebala još koja proba
Dirigent U. Lajovic godinama je proučavao sve verzije partiture i obavio silan posao na pripremi ove izvedbe
Komentari 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kao jedan od clanova orkestra samo bih dodao par stvari. Istina je da je bilo premalo proba, ali za maestra. Orkestar je imao i previse proba, i to proba na kojima se gubilo vrijeme, toliko tipicno za Lajoviceve probe. Znala je proci tri satna proba na kojoj smo, od 90-tak stranica, prosli kroz samo 5-6 stranica. Pretjerano pricanje i teoretiziranje o tockama i crtama na notama, ovakvim i onakvim frazama, ...a da ne kazem koliko prica o dinamici, koja je na kraju svedena na ppp-mp u gudacima. Maestro je mozda dobar teoreticar, ne znam kakav kompozitor, ali kao dirigent je jako slab. U partituri je puno promjena mjera, ritma i tempa, i gotovo na svakoj toj promjeni maestro uspije rastepsti orkestar, a sve zbog svoje nejasne ruke, i nesnalazenja s orkestrom. Nevjerojatno je da je takav dirigent uopce dosao do Beca.