Brzina svjetlosti, kratki portret

Dok u Kavkazu dobrano odsrkuje 64% tni schnaps. po servieatam piskara dribble-drabble, otkačeni djevojčurak o stvarima o kojima nema dume. Da je pisala iskusnija Ana Ristović, povjerovao bih. Ovako, bona, odi odspavaj kući i ostavi se komplikacija propitivanja smisla i inventure života koji nije jošte pravo započeo. i ne troši bona vrrijeme na budalaštine pisanjem slupanih negramatičkih dugih rečenica stilom kvazi flash-story, makar bio uzor i otaj Irwing, komunjara koji je sve znao i htio, osim da si sam spravi sandwich i skuha čaj od kamilice pa se morao ženiti tri puta.

Nezanimljiva priča, koju je naporno čitati. Dapače moram se siliti da dođem do kraja, a kada dođem do kraja, nisam ju u stanju prepričati, to bi bilo ono slabije (vezano uz priču). A ima i dobrog. Prvo, naslov me privukao, pomislio sam da je to hrvatski SF, a pohvalio bi i hrabrost autorice, koje je ovo potpisala i poslala na natječaj.

Strašno. Srećom što je Večernjak privatno vlasništvo jer bi u onom sistemu urednik koji ovo objavi završio kao narodni neprijatelj u nekom centru za preodgoj. Sluznica proizvodi slinu ? WTF? Mislim da je autorici bolje otići u Ameriku i tamo pisati ove užase, ako ih već tako vole. I neka povede urednika ovog podlistka.