Marka Brecelja. kultnog pjevača Buldožera, dugo nismo vidjeli u Zagrebu. U međuvremenu se o njemu pričalo svašta, da je još uvijek dobar performer, ali da je kontroverzan, pa i lud. Sve je istina, samo lud nije ni najmanje. Zaključite sami iz intervjua u kojem napokon odgovara i na “najodvratnije pitanje”...
Vidjeli smo u MSU dva performancea: „Magare u Zagrebu“ i „Izrada plakete Sedam sekretara SKOJ-a Cvrkut“. Jesu li to ad hoc predstave ili osmišljeni program u koji ste uključili i kritiku MSU-a?
- Ovaj svijet, ovaj sustav želi, da izgleda osmišljen, a Besmisao razara globusom. Kada vidite toliku gomilu betona i željeza kao što je MSU onda je umješno pitanje: „Je li se spontano ili s promišljanjem dogodilo da budžet za izgradnju muzeja naraste od planiranih 250 milijuna na 420 milijuna. Tu miriši na dobitak sa predumišljajem nekih Spontanovića. Što se magarca tiče, njegov put u Zagreb isplaniran je kao što je bilo isplanirano krunjenje Matije Gubca. Magarac je pravi drugar ljudima koji su eksploatirani u tom boljem sutra koji je buknuo samo za neke.
Po vašem performanceu čini se da nas u EU ne čeka ništa dobro.
- U EU vas ne čeka ništa dobro. To možete najbolje vidjeti po događajima u Mariboru, Zagrebu najbližem gradiću iz EU, gdje po deset-dvadeset tisuća ljudi izlazi na pločnike i šeće. A zašto šeću? Zato da mijenjaju gradonačelnika koji je zaključio da je lokalna samouprava uprava samo jednog čovjeka. Takvo je shvaćanje i razvoj samouprave razvijan u Mariboru, Ljubljani i Kopru gdje gradonačelnici sami drže vlast. A nije da ste vi u Hrvatskoj neznalice na tom području. U Splitu imate remek-primjer toga, a čujem, da i u Zagrebu nije puno bolje. A ne radi se samo o lokalnoj samoupravi. Vašu hrvatsku javnu korupciju zamjeniti će EU diskretna kontinentalna korupcija. Oni koji već sada imaju pare bit će im sigurnije a oni koji već sada ne mogu , da žive, biti će im sve skuplje, najkrače rečeno.
Godinama se kandidirate za gradonačelnika Kopra. Je li to performance ili stvarni cilj?
- Gledajte, ja uvijek želim dobiti vlast i mogućnost da odlučujem. Međutim, glasačko me tijelo oslobađa te odgovornosti. Ali to ne znači da sam u krivu. Previše je puta većina odlučivala da se dogode povijesne katastrofe.
Koliko dobijete glasova na izborima?
- U ljeto je moja stranka na lokalnim izborima Akacije dobila 380 glasova. Ponosim se tom brojkom i volio bih upoznati svakog čovjeka pojedinačno koji je glasao. Na velikoj vrućini, pri punoj svijesti su se odlučili za stranku Akacije i za mene. Budući da smo dobili 1,67 posto glasova daju nam po 200 eura mjesečno. Završili smo s platonskom fazom naše stranke i sada imamo računovodstvo. . . Prvi put u mojoj dvadeset godina dugoj karijeri kandidiranja za gradonačelnika imat ćemo eure s kojima ćemo moći kupiti reklamni materijal za plakatiranje, a neću to morati investirati ja iz svog šupljeg džepa.
Od čega živite?
- Pogledajte od čega živim. (Brecelj vadi novčanik i broji dvije tisuće i dvije stotine kuna.) Jučer, danas i sutra živim od poziva Branka Kostelnika, još pedeset kuna mi duguje, i novca koji sam dobio za art-pop radionicu. U Sloveniji sam dobio status umjetnika i država mi plaća doprinose za penziju od 15. januara ove godine. Hvala joj! Zamolio sam je, da mi da status performera i kulturna komisija pod Pahorovom vladom dodijelila mi ga je. Tako u šestdeset drugoj imam već više od dvadeset godina radnog staža!
Vaše su akcije dio kontinuiranog ciklusa „Meki terorizam“. Možete li objasniti koncept?
- Meki terorizam je pristup umjetnosti. Umjetnost nema nikakvog smisla ako je to dizajn, uljepšavanje, „usavršavanje“ onoga što jest. Umjetnost mora biti odraz osjećaja suprotstavljenog istini koja nas okružuje. Niječem da je umjetnost umjetnost ako nije reagiranje na ono što se događa. Ne vjerujem u umjetnost radi umjetnosti, ne vjerujem da je umjetnost sfera usavršavanja odvojena od života, to je za mene kič, a kič je suština današnjeg vremena. To je ispraznost i usmjerenost prema nikamo. A sve se vrti oko zarade. I tu smo mi u jednom tako bolesnoj situaciji u kakvoj nismo bili stotinama godina. Mislim da su možda i vremena Matije Gupca bila zdravija od ovih jer je danas u ljudima zatrta svaka ideja o nekom prkosu. Ovo što bi vas ovdje u Zagrebu trebalo radovati to je što ste tako blizu tako značajnom suprotstavljanju koje se događa u Mariboru i koje je utjecalo na cijelu Sloveniju. Ovi su događaji u Mariboru iskaz nezadovoljstva koje je još uvijek kontrolirano i samo je manjina bacala granitne kocke i uništavala. Ne radi se ovdje samo o padanju gradonačelnika Maribora Kanglera jer se ne radi samo o njegovu rušenju, nego o gubljenju povjerenja u institucije demokracije u Sloveniji. Povjerenje treba obnoviti.
Znate da moramo spomenuti i Buldožere. Zašto toliko ne volite da vas se povezuje s tim genijalnim bendom i da vas se pita zbog čega ste ga napustili?
Odgovoriti ću vam na to najodvratnije pitanje zato da ne stvarate mit iz mojeg neodgovaranja. Skupinu sam napustio zato jer je njihova (odnosno Beleova) zamisao o razvoju skupine bila sasvim drugačija od moje. To je očito i iz naših životopisa od 1979 godine pa naovamo. Oni su volili vožnje avionom i nastupe po velikim halama, ja sam se želio valjati po Jugi sa svojim prijevozom i ozvučenjem po malim mjestima i dvoranama. Oni su bili pametni, a ja sam još uvijek glupi pišač protiv vjetra.
Dobro, a zašto ste u jednom trenutku cijelu glazbenu karijeru stavili u drugi plan, ništa ne objavljujete...
- Prije mjesec dana napisao sam novu pjesmu „Mislili smo ozbiljno (van iz EU)“. To je mjesec dana stara pjesma, ova godina mi je bila jako plodna jer sam skladao četiri nove pjesme. Do studenog 2013. namjeravam napisati još tucet pjesama za minimalistički mjuzikl „Dakle u Vršac“ namijenjen vedrim odraslima i predškolskoj djeci. A predškolska djeca su oni mlađi od 6 godina i oni koji su radije pred školom nego u školi.
Marko Brecelj je uvijek bio moj idol. Pravi intelektualac među umjetnicima i anarhist među političarima. Malo ga ljudi poznaje ali oni koji ga poznaju imaju sreću.