Brava
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.
Komentari 2
ON
Pričica lijepa, kvari je to što je pomalo "edukativna".
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Milorad Pavić je dijelio književnost na mušku i žensku. Ženska književnost je uglavnom o svačemu i ničemu, dok se muška bavi ozbiljnijim ontološkim pitanjima. Nije napad na ove ili one; muški mogu pisati savršenu žensku književnost i obratno. Iz ove ženske priče ispadaju patetične usporedbe poput postojanih jablanova, kršnih Velebitova i sjenovitih jezera, vječna pitanja poput predodređenosti da se skonča siromašan i mrtav, krležijanske glavurde sa spljoštenim šeširima, matvejevićanske posrebrene šiške, bezlične mame kao napuhane lutke, ukrajinske i međimurske elegije, škripavi podovi i kanisteri s gorivom, toplovodna otkrića da se živi kako treba i da materijalne stvari ne vrijede pišljivog boba, svjetovi od svemira, stari sakati vukovi. Sam Bogek se križa kak to metnut nazaj i skup.