Boba Dylana gledao sam uživo desetak puta od svojeg prvog odlaska na njegov koncert, 10. lipnja 1991. na stadionu Bežigrad u Ljubljani, a pripremajući ovu najavu shvatio sam da sam ga u Ljubljani gledao na svakom njegovu nastupu. I 1999. i 2010. u Hali Tivoli te 2015. u velikoj sportskoj areni Stožice, u koju se vraća 9. studenoga.
Iako je nastupao i u Zagrebu i Varaždinu, njegov peti dolazak u Ljubljanu pokazuje da su Slovenci, a i mi s njima, imali prilike redovito svjedočiti, prema nazivu njegova posljednjeg albuma, brojnim grubim i razuzdanim putovima ili načinima ("Rough and Rowdy Ways") i promjenama Dylanove perspektive i kreativnih amplituda tijekom posljednjih 35 godina.
A one su, kao i prije toga, bile velike, u što se možemo uvjeriti prisjetimo li se baš ljubljanskih nastupa: od spomenutog ljetnog nastupa 1991. na početku turneje "Never Ending", kada mu je Jack Nicholson uručio nagradu Grammy za životno djelo, a u njujorškom Madison Square Gardenu održan veliki gala koncert s brojnim slavnim gostima povodom 30. godišnjice prvog albuma, preko briljantnog koncerta 1999. s pratećim bendom koji mu je otada postao gotovo stalan, do izvrsnog koncerta u Tivoliju 2010., s repertoarom sasvim različitim od onoga na nastupu održanom dvije godine ranije na varaždinskom festivalu Radar. No možda je koncert 2015. u areni Stožice bio najposebniji – gledao sam ga skroz blizu pozornice – jer je Dylan tada izvodio samo pjesme iz repertoara Franka Sinatre, kojemu je posvetio nekoliko tadašnjih albuma, i manji broj svojih pjesama. Bio je to jedinstven izbor za jednog od najslavnijih autora u povijesti glazbe, čije su pjesme mijenjale tu istu povijest.
Moj posljednji susret s Dylanom u elegantnoj starinskoj bečkoj dvorani Konzerthaus početkom 2019. bio je podjednako poučan jer sam ga gledao iz lože odmah iznad pozornice i izbliza svjedočio njegovoj "mimikriji" i "otkrivanju". Stajao je iza klavijatura, a tek se na bisu napokon približio publici, stao pred mikrofon na sredini pozornice. Fotografiranje je bilo strogo zabranjeno, pa se Bob uspio posvađati s nekim iz publike tko je pred kraj nastupa podigao mobitel te zatim umalo pao preko žica i monitora kad je natraške krenuo prema bubnjevima, na koje se srećom uspio osloniti.
Početkom 2024. zatekao sam se u Nashevilleu i prije povratka u Zagreb shvatio da Dylan te večeri ondje nastupa. Nisam bio na koncertu, ali sam u trgovini Third Man Records Jacka Whitea – koji je, naravno, bio na koncertu, što smo saznali idući dan – kupio Dylanov vinilni singl "Blind Willie McTell", koji je ekskluzivno objavio Jack White. White je tada objavio i četverostruki vinil Dylanova box-seta "Springtime in New York: The Bootleg Series, Vol. 16 (1980–1985)", kao i "The 1974 Live Recordings: The Missing Songs From Before the Flood", na temelju ugovora s Dylanovom diskografskom kućom, jer Dylan voli Jacka Whitea, kao što i ovaj voli njega.
Peti Dylanov nastup u slovenskoj prijestolnici dolazi u vrlo zanimljivom razdoblju. Njegova aktualna koncertna priča povezana je s albumom "Rough and Rowdy Ways", objavljenim 2020., koji je bio njegov prvi album s novim autorskim pjesmama nakon osam godina tijekom kojih se posvetio spomenutom repertoaru Franka Sinatre. Ali još je zanimljivije to što je Dylan nedavno, nakon mnogo godina, promijenio neke članove pratećeg sastava, što je prošlog ljeta postalo glavna medijska tema.
Naime, tijekom lipnja 2026. sastav je ostao bez dvojice gitarista, Douga Lancija i Boba Britta, koji su s Dylanom nastupali godinama. Lancio je bio dio Dylanove koncertne postave od 2021., kada je započela turneja albuma "Rough and Rowdy Ways". Za njegov se odlazak doznalo 17. lipnja 2026. na koncertu u Santa Barbari, gdje ga je zamijenio Julian Lage, sjajan američki jazz-gitarist poznat po iznimnoj tehničkoj vještini, improvizacijskom pristupu i sposobnosti povezivanja jazza, bluesa i američke korijenske glazbe. Lage je svirao s Dylanom tijekom dijela ljetne turneje, ali ne uvijek, jer je imao unaprijed dogovorene vlastite nastupe.
Nekoliko dana poslije otišao je i Bob Britt, koji je s Dylanom svirao od 2019. godine. Britt je na društvenim mrežama objavio da odlazi svojom voljom, naglasivši da nije dobio otkaz te da će mu nedostajati kolege iz benda i koncertna ekipa. Njegov odlazak otvorio je mjesto za još jednog gitarista, Joela Patersona, glazbenika iz Chicaga poznatog po radu u širokom žanrovskom rasponu od bluesa, jazza i rockabillyja do western swinga. Paterson je nastupao s Dylanom od kraja lipnja, a tijekom srpnja izmjenjivao se s Lageom, ovisno o drugim obvezama. U bendu se pojavio i Jad Tariq, gitarist i pjevač iz Memphisa, čiji se stil oslanja na rhythm and blues, swing i zvuk pedesetih godina. Tariq je u Dylanovu postavu ušao u srpnju jer Lage nije mogao sudjelovati na svim koncertima.
Stoga je glavno pitanje tko će svirati u Ljubljani i na predstojećoj turneji. Dylanov stalni oslonac ostaje ritam-sekcija koju čine Tony Garnier na basu i Anton Fig na bubnjevima. Garnier s Dylanom surađuje od 1989. i jedan je od njegovih najdugovječnijih suradnika. Njegova sposobnost prilagođavanja različitim stilovima, od folk-rocka do bluesa i countryja, važna je sastavnica Dylanova koncertnog zvuka. Anton Fig, bubnjar poznat i po dugogodišnjem radu u televizijskom bendu emisije "Late Night with David Letterman", pridružio se Dylanovu pratećem koncertnom sastavu 2021. godine.
Budući da se Dylanov bend mijenjao iz večeri u večer, a da on o tome nije javno rekao ni riječ te da za europsku turneju nije potvrđena konačna postava, nije poznato koja će dvojica gitarista nastupiti u Stožicama. To Dylanovu dolasku daje još jedan element nepredvidivosti, koja ionako prati čitavu njegovu karijeru.
Otvori KEKS Pay
