Nije lako glazbenom kritičaru pisati ili govoriti o Dori i Eurosongu jer smo se tijekom godina nagledali svakakvoga kiča. No ni Dora ni Eurosong nisu tu da bi se mjerili striktnim kritičarskim metrom. Prije svega radi se o praktičnim priredbama koje imaju svoju funkciju televizijskog showa i promocije. Takvi kakvi jesu, i Dora i Eurosong sa sobom nose puno naboja, koji se, kako vidimo, zadnjih godina kod nas oslobađa u dojmljivim količinama. Govoreći prošli tjedan nakon zadnje Dore na Večernji TV-u i u IN magazinu Nove TV, nismo se mogli ne dotaknuti upravo tih aktualnih znakova vremena koji su posljednjih godina kod nas Doru učinili zanimljivijom.
Preciznije, od uspješne kandidature Leta 3 prije dvije godine kod nas su se potpuno promijenili parametri očekivanja i praga dozvoljenoga, ili poželjnoga, pa poput debele crte možemo podvući granicu prije i poslije (Leta 3). Upravo su oni razmrdali ustaljena pravila i pokazali i kod nas da Eurosong može postati Eurokaz, da se ne mora ići niz dlaku svima, da se može uspjeti s provokativnom i inovativnom prezentacijom koja pomiče granice očekivanog i dozvoljenog.
Ukratko, da nije bilo Leta 3, ne bi bilo ni Baby Lasagne ni Marka Bošnjaka, i upravo nakon njih otvorio se prostor za zanimljive "muške" kandidate. Podsjetimo li se, prije Leta 3 Dorom su vladale žene, i to opravdano jer su se muški kandidati pokazali ispodprosječno zanimljivi u nastupima raznih Roka s krilima, Ivana Mikulića, Klapa s mora i sličnih koji ne bi zabavili publiku ni u vlastitoj sobi, a kamoli na pozornici Eurosonga. Nedostatak bilo kakve karizme muških protagonista bio je bolan. U posljednje dvije godine situacija se promijenila i čini mi se da je to najvažniji pomak kod Dore; kriteriji su podignuti i zadnjih godina konkurencija je bolja, sada pak dominiraju muški izvođači, a svega toga ne bi bilo bez enormnog lanjskog uspjeha Baby Lasagne, koji je mnogima pokazao da se Eurosong, naravno, može iskoristiti za veliku vlastitu promociju.
No ni trendovi i aktualnost ne moraju uvijek proći, pa tako Nipplepeople, jedna od najboljih domaćih postava, nije trijumfirala na Dori iako bi bili itekako pogodna ekipa za borbu na Eurosongu. Ipak, čak i u takvim okolnostima relativno "čiste situacije" i solidne ponude za biranje, u stanju smo proizvesti skandal gdje ga nema, pa je i pobjeda Marka Bošnjaka s pjesmom "Poison Cake" dovela do svađe. Sve to govori da očito ne možemo bez skandala i petparačkih prepucavanja, i da je to ono što najviše zanima domaću javnost, tj. široku publiku.
Pa smo svjedočili općoj konsternaciji pobjedom Marka Bošnjaka, a ako se u priču s kritikama pjesme i u seciranje njena teksta uključe znalci poput svećenika i političarke, oboje iz Splita, jasno je da je vrag donio šalu. Lanjski Marko bio je car odmah, a sad nam se uvalio "sotonist", premda je i on počeo pjevati s časnim sestrama. Pa ga čereče i analiziraju mu tekst pjesme kao da se radi o prikrivenoj nemoralnoj ponudi i sotonističkoj poruci, a ne benignoj poeziji za Eurosong.
I još je pobijedio uz pomoć stranih žirija, znači "nije naš". Upravo to i jest dobro jer inozemni žiriji očito znaju bolje od domaćih, pa su pjesmi "Poison Cake" dali najviše bodova, inače Bošnjak ne bi prošao. Doduše, ne bi mi bio problem da su otišli odlični "Ogenj", rock bend koji dugo svira i koji bi mogao izvući najviše terenske koristi od pojavljivanja na Dori jer ih sad jako "vole" i oni koji do jučer nisu ni znali za njih. Pomodni kakvi jesmo, sad ih podržavaju svi koji ih nisu zarezivali desetak godina, kao što nisu primijetili ni Baby Lasagnu dok je godinama svirao u grupi Manntra.
Baš zbog toga Bošnjakov "Poison Cake" je "otrovni kolač" za domaće žirije, koji su lokalpatriotski i otvoreno davali bodove "svojima", po babi i stričevima. Iako volim i cijenim Ogenj, nije mi mrsko što je pobijedio "mučki", a ne muški provokator. U komentarima po mrežama prevladavalo je vrijeđanje o "pederu" i prigovori da je "Bosanac" premda je rodom Hercegovac iz Mostara. Očito nisu ni svi Hercegovci isti desnim radikalima koji sad vrijeđaju Bošnjaka iako inače vole Hercegovce kad nam donose medalje. Usporedbe izgleda s Anom Brnabić bile su samo top of the poison cake jer ne biraju se sredstva.
Nastradalo dijete ni krivo ni dužno jer sve je drukčije ako si drugačiji. Kao Nemo lani, a i on je dobio svoju porciju žuči kod nas. Da si ne lažemo, pola ljudi ne bi lani podržalo Baby Lasagnu da je bilo samo po pjesmi i da nije ušao kao rezerva pa se stvorila dodatna reklama, a ni tu ni ovu Bošnjakovu pjesmu ne razumiju. Ali Lasagna je bio "normalan", uz to je isticao da je praktični vjernik, a kako se sada nositi s ovim jer mu očito ni časne sestre ne pomažu. Umjesto da se hvalimo slobodoumnošću kao Švicarci lani, mi se ne snalazimo, dapače izgubljeni smo. Nikad ne podcjenjuj mržnju koja te kod nas zakači, tu smo prvaci. Ispada da se s Dorom, makar neplanirano, borimo za različitosti, a to bi Dora i domaći mediji trebali iskoristiti ako znaju.
