Nakon četiri mjeseca, koliko su trajali potraga i organiziranje puta, šarplaninac Boško konačno je stigao svojoj gazdarici u Švedsku. Presretna Spasenka Spasojević još uvijek ne može vjerovati da je njezin ljubimac ponovno s njom. Zahvalna je svima koji su sudjelovali u spašavanju – Udruzi Felix s Krka, veterinarima Danieli i Hrvoju Caru iz Crikvenice, Info centru Saveza udruga za zaštitu životinja grada Zagreba te veterinaru iz Beograda, koji se o psu brinuo do prošle godine, kad je Boško otputovao na Krk. Tu ga je čuvao brat gospođe Spasenke, no on je iznenada umro.
– To sam doznala kad je već sahranjen. Javio mi je susjed iz Beograda. Bilo mi je grozno, a nisam znala ni što je sa psom – priča Spasenka, dodajući da je Boška zadnji put vidjela u veljači, kad je posjetila brata.
Gdje je
– Tuga za bratom nije mogla umanjiti tugu za Boškom. Mjesec dana nisam znala što je s njim, molila sam se da je dobro ma gdje bio – kaže gospođa Spasenka. A Boško je ostavljen u šumi na nenaseljenom dijelu poluotoka Ćuf, vezan za drvo, bez hrane i vode, osuđen na sporo i bolno umiranje. Srećom, primijetili su ga dobri ljudi i o tome izvijestili krčku udrugu za zaštitu životinja Felix, a ona crikveničke veterinare.
– Čim smo ga ugledali, bilo nam je jasno da je riječ o zapuštenom, neurednom i izgladnjelom psu, koji je u hodu šepao na stražnju nogu. Beskrajno dobroćudna narav ubrzo je nadvladala Boškov strah i dopustio nam je da mu se približimo i pregledamo ga. Kako su bezuspješni bili svi naši napori da ga stavimo u auto i odvezemo u ambulantu u Crikvenicu, s članicama Felixa dogovorili smo se da ga zbrinu dok mu ne pronađemo vlasnika – ispričala nam je Daniela Car, dr. vet. med., koja je u spašavanje Boška krenula sa suprugom Hrvojem. Kako je Boškov mikročip bio potpuno nepoznat bazi podataka Carevih, potragu za vlasnikom prepustili su zagrebačkom Info centru. Nakon više razgovora njihovi djelatnici konačno su pronašli nekadašnjeg susjeda vlasnice.
– Susjed iz Beograda javio mi je da me traže iz Zagreba. Rekli su mi da je Boško, duša moja, na svirep način odbačen. Hvala Bogu da ga je netko pronašao – prisjeća se gospođa Spasenka i kaže da je odmah krenula u organizaciju Boškova puta.
Ljubav nema granica
– Trebalo mi je dva mjeseca da prikupim sredstva, a gospođa Anica iz Udruge i veterinar Hrvoje uložili su mnogo napora i volje da pomognu u organizaciji prijevoza zrakoplovom. Vječno sam im zahvalna što smo moja duša i ja ponovno zajedno – kaže S. Spasojević i dodaje da ljubav nema granica.
– Pobijedila je želja da ponovno budemo zajedno. Sretni smo oboje, Boško je čvrsto spavao nekoliko dana. Polako se opuštao jer je shvatio da je ovo njegov dom, zajedno sa mnom. Svi su ga zavoljeli, a njegova dobrota plijeni – ističe gospođa Spasenka. Pomalo zaboravlja i sve poteškoće koje je imala kad je Boško stigao u Švedsku. Prvo su u zračnoj luci odbili predati psa jer nema svih papira, a kad su ih sve pronašli, onda to ponovno nisu htjeli zbog jednog krivog slova. Srećom, veterinarski inspektor se smekšao, predao Boška njegovoj vlasnici i priča je ipak sretno završila.
Napokon i jedna lijepa vijest. !!!! Hvala!!!