Krleža – ja i nitko više

Krleža obnavlja rad Jugoslavenske akademije i postaje njezin potpredsjednik. Kod Tita i Rankovića intervenira za mnoge hrvatske intelektualce koji su se kompromitirali za vrijeme NDH. Ako su samo štampali gluposti a nisu pokazivali odveć upadljivu i odveć neukusnu sklonost premaema tvorevini bivaju pušteni iz zatvora i polako se vraćaju na poslove u izdavačke kuće i kazališta. Krleža ima stanovite privilegije, ali ne tiskaju mu se djela, ne izvode drame. Đilas je još uvijek dosljedni staljinist (možda najvatreniji od svih) i smatra da je sve to dekadentno. Dok nije došlo do dramatskog obrata. Sukob s Informbiroom je Krležina velika moralna pobjeda. Kao što su mu Književne sveske Komunističke partije Jugoslavije (možda) spasile život u NDH, sada duh Književnih sveski, inkarniran u sovjetskoj Svesaveznoj komunističkoj partiji napada tu istu KPJ koja je Krležu u vlastitim Književnim sveskama napadala na isti način, dakle Staljinovim pismom koje spada u književni žanr dostojan upravo Književnih sveski. Krleži postaje udobnije u Partiji. On je idealna osoba za organizaciju izložbe jugoslavenske srednjovjekovne umjetnosti u Parizu. Zemlja se otvara Zapadu. Dalmatinski gradovi, hercegovački stećci i kosovski manastiri bivaju obasjani svjetlom jednog novog jugoslavenskog integralizma. Krleža ga vidi kao titoističko jugoslavenstvo, ali ono je zapravo krležijansko: prije samoupravljanja i nesvrstavanja Krleža poseže za bogumilskom herezom kao simbolom južnoslavenskog otpora Istoku i Zapadu. Srpski nacionalisti se tiho ljute, u tome vide negaciju srpske srednjovjekovne umjetnosti i pakosno ignoriraju Krležine nadahnute rečenice o Sopoćanima i Dečanima. Hrvatskim nacionalistima je poslovično zlo od svakog jugoslavenskog projekta, iako Nin i Zadar upravo na toj izložbi postaju nezaobilazni toponimi evropske civilizacije. Bosanskohercegovačka srednjovjekovna bogumilska hereza je treći put ne samo u svjetskim romansko-bizantskim antagonizmima nego afirmira središnju jugoslavensku zemlju, taj predmet trajne boli, čežnje i mržnje srpskih i hrvatskih nacionalista. Izložba je otvorena u martu 1950. s velikim uspjehom, kako za propagandu jugoslavenske kulture tako i za Krležu kao njenog idejnog tvorca i organizatora. Krleža se po povratku iz Pariza sreće s Titom na Dedinju. Jugoslavija se nalazi u neposrednoj opasnosti od sovjetske invazije. Tito mu govori što da čini u slučaju najgoreg. Kako se računalo na siguran pad Zagreba i Beograda, Krleža bi zajedno s vladom i vrhovnom komandom bio evakuiran u Bosnu, onako kao što se evakuiraju arhive, dragocjenosti i zlatne rezerve. Uredbom Vlade FNRJ osniva se u oktobru 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod sa sjedištem u Zagrebu. U roku od nekoliko godina Zavod će pod Krležinim rukovodstvom izdati Enciklopediju Jugoslavije, Opću enciklopediju, Pomorsku, Tehničku, Medicinsku enciklopediju... Krajem šezdesetih godina započet će tiskanje drugih izdanja. Uz sve mane i neizbježne ideološke nastranosti to je bio epohalan datum u povijesti jugoslavenske kulture. Jedna zaostala zemlja smogla je intelektualne snage da sjedinjenim naporima stvori sebi civilizacijski spomenik, a iza svega su stajale ideja i energija Direktora. U mnogim nepotpisanim odrednicama poznavalac Njegovog stila mogao je prepoznati onu dugačku, mladenačku, buntovnu rečenicu, ideološki obojenu, ali ipak pisanu s neodoljivim slobodarskim šarmom.

Najveći nam je razvoj bio \"pruga\" beograd-bar. To će trajno ostati u nasljedstvu i u službi Hrvatskom narodu.Imamo i u Obrovcu jednu jako naprednu tvornicu.Jesmo se sa limo-strugarom razvili i napredovali za popizdit.

Krleža je ratne godine u Zagrebu proveo nasmrt uplašen. (Obolio je od paradentoze i izgubio zube što je dio kliničke slike teškog i kontinuiranog stresa). Na vlasti je bio režim koji je bio inkarnacija svega što je prezirao, a ua u jesen 1943. doživio je da ga nitko drugi nego Pavelić poziva na razgovor. Istodobno je svatko kome bi ustaška policija u stanu našla Krležinu knjigu bio u životnoj opasnosti, a Krležine knjige su uklanjane iz biblioteka i zabranjivane. Pavelić je nakon kapitulacije Italije lutao i tragao za nekim oblicima legitimiteta svoje tvorevine. U svojim hiperkombinacijama učinilo mu se da bi postavljanje Krleže za intendanta Hrvatskog državnog kazališta (kako se tada zvalo Hrvatsko narodno kazalište; sve je bilo državno u navodnoj državi), ili predsjednika Akademije, ili šefa katedre za hrvatsku književnost na Sveučilištu - bilo korisno za režim. U razgovoru s Pavelićem Krleža se znojio i bio snishodljiv (svako drugačije ponašanje bilo bi suludo hrabro), ali je neodređeno odbio ponude ili je pokušavao dobiti na vremenu. Nesretnik, priuštio si je zadovoljstvo nekoliko otrovnih komentara na račun Ive Andrića i tvrdio kako piše studiju o Ante Starčeviću. Pavelić je velikodušno i čak sa stanovitim smislom za humor odgovorio da nitko Krležu ne sili da piše o Starčeviću. Krleža se uspio izmigoljiti iz Kazališta, Akademije i Sveučilišta, ali Pavelić ga je dočekao s idejom o nekakvom institutu za hrvatsku povijest koji bi trebao proraditi nakon rata. Kao što su i kasniji događaji pokazali Poglavnik je do pred sam kraj vjerovao u opstanak Nezavisne. Dogovor je ostao neodređen. Krleža se iscrpljen vratio kući i zamolio Belu da mu pripremi toplu kupelj. Kada ga je mjesec dana nakon razgovora u Banskim dvorima, Pavelićev ministar Mile Starčević pozvao na večeru kako bi započeli dogovore o osnivanju povijesnog instituta, Krleža je premoren neizvjesnostima i ohrabren vinom počeo urlati da je NDH krvava tvorevina nad kojom se zgraža čitava Evropa. Starčević je u svojoj zatečenosti ostao toliko pošten da ga nije denuncirao i od suradnje Krleže i ustaškog režima nije bilo ništa. Pod ustaškom vladavinom Krleža neće objaviti ni retka. Srpski nacionalisti tvrdit će puno kasnije da je svakodnevno i srdačno s Pavelićem igrao šah. Hrvatski nacionalisti bit će bijesni kada budu konačno shvatili da je Krleža šah igrao samo s Josipom Brozom.

Jasno da polupismeni ne čitaju, njihov su domet slikovnice ili crtani romani! (20.08.2010. u 17:29h koltrina-U-Srcu je napisao/la: dš oprosti,vidim da sam te uzrujao pa si pohitao poljepiti svoje ciglice koje uzgred receno,nitko niti ne procita nego ti odvali minuss (što isto nije u redu,jerbo mora ti se priznati i tvoja psihicka bolest). Mir s tobom. )

Da bih donio svoj sud o Miroslavu Krleži prvenstveno kao osobi a ne kao književniku prolistao sam par knjiga. Mislim da bih ga najbolje mogao okarakterizirati kroz njegovo druženje sa dr. Franjom Tuđmanom pocevši od 1961. godine kad su se upoznali.Franjo Tuđman je bio znanstvenik, pisac, direktor instituta i Krleža je u njemu prepoznao osobu s kojom je mogao ravnopravno raspravljati o mnogim temama, napose o politici i pitanju hrvatskog naroda.Franjo Tuđman je bio cest gost u domu Krležinih na Gvozdu gdje su vodili glasne rasprave pa se Krleža kadkad sav zacrvenio od ljutnje . Krleža je bio složena ličnost.Bio je u intelektualnom smislu revolucionaran duh, ali u praksi legitimist. I nije vjerovao U MOGUĆNOST IZBAVLJENJA HRVATSTVA !Dr. Franjo Tuđman u svojim zapisima nastavlja ,da je on za razliku od Krleže došao do spoznaje da se u starčevićanskom smislu treba vratiti hrvatstvu. Krleža je na svoj način zapravo do posljednjeg trenutka ostao zdvojan. Ponekad je u raspravi bio \"radikalan\" Hrvat , ali s druge strane je mislio da se jednom pametnom politikom iz, kako je govorio , te melase,JUŽNOSLAVENSKE MELASE, može stvoriti jedna velika JUGOSLAVENSKA NACIJA ! Toliko o njegovom \"hrvatstvu\". Iako je 1965. godine Miroslav Krleža i Vaso Bogdanov s grupom povjesničara članova JAZU predložio dr. Franju Tuđmana za dopisnog člana te akademije, on se nikad nije usuglasio sa državotvornim hrvatskim razmišljanjima dr Franje Tuđmana.U Akademiji je redovitim putem proveden cijeli postupak za prijem dr. Franje Tuđmana, što je jednoglasno prihvaćeno.Samo dva dana prije njegova proglašenja dopisnim članom Akademije, šef kabineta Aleksandra Rankovića nazvao je predsjednika JAZU Grgu Novaka i rekao da Tuđman ne smije biti izabran. 1972. godine na sudskom postupku protiv Franje Tuđmana. Miroslav Krleža je bio pozvan za svjedoka obrane dr. Tuđmana .Kada ga je Miroslav Tuđman upitao da li će doći ,Krleža je odgovorio: Jasno da ču doći. imam ja njima mnogo toga reći.Sudsko vijeće je odlučilo da \"nije potrebno saslušavati književnika Miroslava Krležu jer je u spisu i procesu dovoljno ocrtan lik trećeoptuženog (Franje Tuđmana ). Da li je Krleža iskreno želio svjedociti u obrani dr.Tuđmana ili ne ne bih želio nagađati. S obzirom na sve ipak mislim da nije zaslužio da ga po čitanosti premaše \"književnice\" tipa Vlatke Pokos ili Nives Celzijus. To govori o nama samima i o moralnom i duhovnam padu u kojem živimo.

OTIMANJE O KRLEŽU: No, kad smo već kod spomenara i zlatnih slova: u martu 1967. u zagrebačkom Telegramu - jugoslavenskim novinama za društvena i kulturna pitanja objavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Malo koji tekst je na na tako poetičan, gotovo dirljiv i rodoljubno zanesen način slavio jugoslavensko zajedništvo. Bila je riječ o akciji koja po svim kriterijima spada u ono što se danas naziva civilno društvo. O jednom konstruktivnom i izrazito lojalističkom činu koji je pozivao da se jednom problemu, jednom pitanju, jednoj tezi, pristupi s kreativnim zadovoljstvom i nađe rješenje koje će odgovarati svima. Deklaraciju su potpisale sve kulturne i lingvističke ustanove Hrvatske, većina zagrebačkih potpisnika Novosadskog dogovora, između ostalih i Miroslav Krleža. Na Deklaraciju digla se tako stravična staljinistička povika da su oni koji su tu galamu inicirali i provodili bili ili mentalno bolesni, ili besprizorno glupi, ili srpski nacionalisti potpuno pomračenog uma ili pak zločinački saboteri jednog društveno korisnog i zdravog demokratskog procesa, kao da Deklaracija nije zastupala upravo sublimne interese jugoslavenske državne i političke cjeline i kao da je zazivala avet Ante Pavelića i njegove zloglasne (zapravo beskrajno komične) jezične politike. Na moralnom tkivu Jugoslavije se zbog te neizrecivo neodgovorne gluposti otvorila rana kakvu nisu uspjeli otvoriti ni Vidovdanski ustav, ni Aleksandrova diktatura, a u jedra hrvatskog nacionalizma zapuhao je snažan i postojan vjetar koji neće stati ni slijedećih stotinu godina. Kao što je u romanu Na rubu pameti uspjela pronaći antikomunističke teze, jednako tako povampireni mentalitet Književnih sveski u Deklaraciji nije prepoznao jugoslavenski integralizam. U slaboumnoj atmosferi koja se stvorila oko Deklaracije Krleža se toliko uplašio da je rekao Titu da svoj potpis neće povući samo zato da ne ispadne glup - kao da je meritum uopće bio u tome da potpis treba povlačiti! Tom prilikom je rekao da s hrvatskim jezikom doista postoje problemi, da se u javnosti nepotrebno favorizira srpska varijanta i da je Hrvatska osjetljiva na pitanje naziva jezika iako su srpski i hrvatski u osnovi jedan jezik, ali neka ga svatko naziva kako ga je volja, nikom na štetu, a svima na korist.

Prvi sam jer se nisu javili nadridomoljubi poput Zmijurinice, Jove Karamustafića, Plota, potom tu su i A9, Punkufer, Purgeraj, MarsijUnac, Junfer, Vjeran, Koltrinica, Marko53, Maspok, Oziris i slična \"boranija\".

DS A sto vam je to \"boranija\"?

Marko Grčić grca u nesuvislostima: \"Takav, on je blizak rođak tragičnih hrvatskih politika dvadesetoga stoljeća, Tita i Pavelića, koje su bile kopije pogubnih svjetskih jednoumlja i navještenja “novog čovjeka” te su također imale samo jedno svjetlo – svjetlo diktatora.\" DŠ:: Titova politika nije tragična jer je Tito Srbima ispred nosa progurao onaj famozni Ustav iz 1974. godine, jer je pripojenjem Istre, priobalnih i otočnih krajeva odredio granice današnje Republike Hrvatske, jer su jedino u Titovoj Jugoslaviji Hrvati živjeli u jednoj državi, jer nam u Titovoj državi nisu popovali strani izaslanici sumnjivih politika, jer našu domovinu nisu pljačkali sumnjivi talijanski i austrijski bankari, jer je Hrvatska strjelovito napredovala u Titovoj Jugoslaviji. Srbi? Nemojte biti naivni, Hrvat Tito držao je velikosrbe na lancu i nije im dao pisnuti. Pa spomenik mu treba samo podići zbog toga što je stavio pod tepih legalne zahtjeve za odštetom nakon pokolja srpskoga naroda u Pavelićevoj krvoločnoj marionetskoj državici. Krleža? Prvo ručak, a onda malo i o velikanu.

Krleža je bio neosporan talent, istina, ali je bio narcisoidan i samodopadan toliko da je svojim ponašanjem i djelovanjem navlačio neprijatelje na svoj \'\' lik i djelo\'\'. Njegovo \'\'šurovanje\'\' sa Titom je značilo doživotan status najveće zvijezde među književnicima i nedodirljive veličine koja je graničila sa božanstvom. Andrić je, bez obzira na silnu volju JB Tita koji je \'\'drukao\'\' za Krležu, prepoznat u svijetu kao veći genij, što je rezultiralo Nobelom za \'\'Ćupriju\'\' a ne za Baraku 5b ili neko drugo djelo iz Krležinog opusa. Što se pak tiče Ujevića, on je po meni najveći genij stiha u Hrvata. Cesarić, Šimić,Kranjčević,,,,Genijalci također, ali su na žalost živjeli puno kraće pa im je pjesnički opus znatno manji od Ujevićevoga. Kovačić je ipak jedna razina niže od njih, ali je imao nos za pjesništvo, pa je šteta da je platio glavom svoje ideološko usmjerenje.... Uostalom, iz Hrvatskog naroda je iznjedren veliki broj genijalaca pisane riječi, pa je zbog toga Krležina narcisoidnost jedan dokaz više o bahatosti svih onih koji mudruju u sjeni i zaštiti politike računajući da će to vječno trajati. Meni je osobno Krležin stil pisanja bio naporan za čitanje jer je dotični htio biti prepametan, te je svaku rečenicu komplicirao do besvijesti........ A što se tiče njegove ljudskosti, svima nam je poznata.........

DŠ-u-------! Neman se namjeru prepirati s tobom jer nemam volje dokazivati s koje strane sunce izlazi...... Ali, čovječe........Što pišeš stvari koje nemaju veze sa temom? Okani se budalaština koje stalno rasipaš bez obzira na temu! Ako ti je Tito u srcu, toliko velik da ti srce puca, idi na kardiologiju............! A one koje si nabrojao su upravo oni što ih Ivkošić opisuje u tekstu, ako bi ti recimo bio Krleža.... Narcisoidnost ti je izgleda urođena boljka gosp. \'\'samozvani mudracu\'\'.

Ja sam vam jedini pravi pisac i nemojte citati druge pisce uz mene… Prenapuhano, narcisoidno, arogantno, rezimsko piskaralo. Sreca pa nije bio aktivno angaziran u politici, vjerojatno bi bio veci diktator i od Tita.

DS, Nikoletina Bursac - sam protiv svih - izgubljen u prostoru i vremenu !

Di si kikašu moj, je si li mi se odmorio? Neću ništa komentirati, glavno je da si se ti nama vratio. A imalo bi se šta komentirati o ovom režimliji.

Clanak pokazuje tipicnu dilemu na koju nailaze kriticari, povjesnicari a i mi obicni citatelji, a to je da li literatura treba da prikaze ili mijenja drustvo tako sto secira sve aspekte istog, ili je knjizevnost jedan poseban odjeljak u kulturi koji ne bi trebao da se \"mijesa\" u zivot svih nas, dakle jedna aktivnost kojom ce se baviti samo strucnjaci iz te oblasti! Iz te perspektive, sigurno je da je Krleza putem svoje knjizevnosti pokusao da otvori oci ljudima na vlasti, a samim tim i da ucestvuje u oblikovanji drustva kakvo je bilo moguce u to vrijeme... Ljepota literature nije u njoj samoj nego u poruci koju donosi i promjenama u drustvu koje mogu biti inspirirane njom.

Gospodine Ivkosicu,tek ste se vratili,rekla bih ,s godisnjeg,pa punih baterija na ovu dozlaboga nezahvalnu temu. Ja i danas imam traume zbog Krleze i njegovog knjizevnog opusa. Morali smo citat i sastavljat njegova,za nas mladjariju,teska,nerazumljiva i neinteresantna djela.Svercali smo se nana sve moguce nacine prepisujuci lektiru od strebera,ako smo bili dobri s njima. Bilo je to strasno jer smo to morali cesto i prepricavat pa nas se hvatalo u lazi da ipak nismo to procitali. Ne ponovilo se. Nije nas zanimao njegov zivotopis jer smo ga vec unaprijed zamrzili,ali opcepoznato je da je bio napuhani puran,da je zivio na vrlo visokoj nogi,da ga se bedinalo i da mu se dodvoravalo,a kao takav i nije prijanjao srcima,dapace! Toliko s mog aspekta o Krlezi. Svi ovi drugi nabrojeni su mi daleko blizi,drazi,bolji i zanimljiviji od njega.

Zato je on nama ostavio u amanet onu poznatu kontrarevolucionarnu zagorsku - \"nigdar ni tak bilo, da je ne nekak bilo....\" a to opet po onoj poznatoj - I najžešći revolucionar postaje zadrti konzervativac prvi dan poslije revolucije

Ja se, brajo, za te bio strašno zabrinuo. Sumnjao sam da te neki Krleža iz Večernjaka nije na led stavio. Jer, to se odvajkada događa najboljima u hrvatskom narodu. Svugdje sam se po Imotskom raspitivao znaju li išta o tebi. Sad mi je pao kamen sa srca. Neka tebe na braniku. Jedino mi je žao što nisam čuo tvoju besidu o Srbu, Kninu i Čavoglavama.

Hebeš tita ,hebeš krležu i sva mala slova koja su napisali zločinac bravar i njegov suradnik u djelu nihilizma...

Ako se Tito spominje u Ivkošićevu tekstu, onda se valjda može komentirati njegovo krivotvorenje povijesti! Inače, o Krleži ne znaš mnogo, stoga si jedino sposoban legende izvrtati ruglu i iskrivljavati činjenice. (20.08.2010. u 12:31h Sam Sin Koče Rin je napisao/la:: DŠ-u-------! Neman se namjeru prepirati s tobom jer nemam volje dokazivati s koje strane sunce izlazi...... Ali, čovječe........Što pišeš stvari koje nemaju veze sa temom? Okani se budalaština koje stalno rasipaš bez obzira na temu! Ako ti je Tito u srcu, toliko velik da ti srce puca, idi na kardiologiju............! A one koje si nabrojao su upravo oni što ih Ivkošić opisuje u tekstu, ako bi ti recimo bio Krleža.... Narcisoidnost ti je izgleda urođena boljka gosp. \'\'samozvani mudracu\'\'.) (20.08.2010. u 12:20h Sam Sin Koče Rin je napisao/la: Krleža je bio neosporan talent, istina, ali je bio narcisoidan i samodopadan toliko da je svojim ponašanjem i djelovanjem navlačio neprijatelje na svoj \'\' lik i djelo\'\'. Njegovo \'\'šurovanje\'\' sa Titom je značilo doživotan status najveće zvijezde među književnicima i nedodirljive veličine koja je graničila sa božanstvom. Andrić je, bez obzira na silnu volju JB Tita koji je \'\'drukao\'\' za Krležu, prepoznat u svijetu kao veći genij, što je rezultiralo Nobelom za \'\'Ćupriju\'\' a ne za Baraku 5b ili neko drugo djelo iz Krležinog opusa. Što se pak tiče Ujevića, on je po meni najveći genij stiha u Hrvata. Cesarić, Šimić,Kranjčević,,,,Genijalci također, ali su na žalost živjeli puno kraće pa im je pjesnički opus znatno manji od Ujevićevoga. Kovačić je ipak jedna razina niže od njih, ali je imao nos za pjesništvo, pa je šteta da je platio glavom svoje ideološko usmjerenje.... Uostalom, iz Hrvatskog naroda je iznjedren veliki broj genijalaca pisane riječi, pa je zbog toga Krležina narcisoidnost jedan dokaz više o bahatosti svih onih koji mudruju u sjeni i zaštiti politike računajući da će to vječno trajati. Meni je osobno Krležin stil pisanja bio naporan za čitanje jer je dotični htio biti prepametan, te je svaku rečenicu komplicirao do besvijesti........ A što se tiče njegove ljudskosti, svima nam je poznata.........)