A što biste vi učinili, upitala je voditeljica na kraju
emisije Otvoreno dr. Željka Lovrinčevića, na što je
uslijedio posve iznenađujući odgovor, od kojeg bi se isplatilo
napraviti još jednu emisiju. Prvo bih sve
posmjenjivao odgovorio je otprilike dr. Lovrinčević, pri čemu
je ostalo nejasno misli li i na ministre ili samo na njihove suradnike.
Lovrinčevića, koji je sigurno među najsposobnijim hrvatskim
ekonomistima, prati za njegovu struku dragocjena osobina: on, naime,
respektira činjenicu da se ekonomiju ne može gledati izolirano od
politike, da ona egzistira u određenom društvenom i
političkom ambijentu, da o tom ambijentu ovisi i da na taj
ambijent utječe.
Dalje, za njega se ne može reći ni da je nagao niti da je sklon
nastupima ciljanim na privlačenje pozornosti. Kad takav, staložen i
odmjeren Lovrinčević, sjedeći do aktualnog ministra financija
Šukera, a nasuprot bivšem ministru Čačiću, kaže
da bi sve posmijenio, mora se pretpostaviti da ima ozbiljan povod i da
nije stvar samo u tome da mu je dozlogrdilo sjediti u kasnovečernjoj
televizijskoj emisiji.
Ali, bilo je to u samom finišu, nakon što je
emisiju potrošila oštra rasprava između HDZ-a,
SDP-a i onih u sredini, o tome kako bi se Hrvatska mogla suprotstaviti
uvoznim udarima skupoće energenata i hrane. Lovrinčević nije stigao
eksplicirati koga bi i zašto smijenio, ostavivši
međutim tu poruku kao dobar šlagvort za tuđe interpretacije.
Hrvatsko okruženje sve se brže mijenja. Dojučerašnje vodeće
ekonomije posustaju, neke nove grabe naprijed. Stari se savezi klimaju,
neki novi se uspostavljaju. Svijet se suočava s mračnom stranom
globalizacije i tržišnih sloboda, a intervencijama država i
njihovih institucija otvaraju se novi prostori. U kojem stanju Hrvatsku
zatječu te promjene?
Ponekad se čini da su se dometi vladajuće elite iscrpili na
ispunjavanju političkih uvjeta (od odnosa prema manjinama do suradnje s
Haagom) za Europsku uniju, te na tome da se vodstvo i administracija
fokusiraju na pregovore. To nije malo, ali kad nafta ode na 130 dolara
po barelu, a nemaš ni dovoljno struje iz vlastitih
elektrana, traži se puno više od toga. Lako je
bilo dok su cijene energenata puzale, dok su kamate padale, a
gospodarstvo raslo zahvaljujući stabilnom okruženju.
Novi uvjeti iziskuju jake igrače, kakve međutim ne razaznajemo, a ovi
koji se kreću terenom, još imaju i utege.
Državna administracija sazdana je na obrazovnom sustavu koji je učio
sve prije nego kako rješavati probleme. Hrvatski obrazovni
sustav nije poticao na kreativnost, na preuzimanje inicijative, niti je
to bila nit vodilja u unutarhijerarhijskim odnosima u državnoj službi.
Na političkoj razini te se osobine još manje mogu probiti
jer će im granice, uz naslijeđe staroga obrazovnog sustava, postaviti i
principi stranačke stege.
U tim uvjetima ne rastu ni kreativnost ni vizije, u tom krugu ne
uspijevaju klikeraši koji bi bili u stanju osmisliti brz i
uvjerljiv hrvatski odgovor na to što se događa u svijetu, a
što je još gore, nema ni poriva da se takve
potraži na tržištu, da ih se pridobije, ako treba, i iz
protivničkih tabora, da ih se nađe u nezavisnim institucijama, na
fakultetima.
I u prošlom i u pretprošlom vladinom mandatu bilo
je posve nejasno na koje se eksperte vladajući oslanjaju u oblikovanju
ekonomske i vanjske politike. Postoje li uopće think tankovi s kojima
se Vlada konzultira, tko su njeni glavni ekonomisti, glavni savjetnici
za vanjsku politiku i ako su tu, zašto ih se krije od
javnosti. Ako ih uopće nema, Lovrinčević je debelo u pravu.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
