Jugoslavenski je novogovor još živ

fiumana Znaš zašto nisu postojali zarobljenički logori za partizane na području bivše Jugoslavije u 2.sv.rtu? Zato što nisu postojali zarobljeni partizani, svi uvaćeni prartizani pa i ranjeni bili su ubijani. Ali da ti odgovorim: Sa ženama, djecom, starcima i običnimbičnim vojnicima da, naravno da suosjećam i žao mi je što se to dogodilo, uostalom i moj otac je bio na Bleiburgu, 1945 navršio je osamnaest godina i mobilizirali ga pred sam kraj rata u domobrane. Bio je dosta osjetljiva zdravlja, tako da je dobio upAlu pluća, izlječili ga u zagrebačkoj bolnici i vratio se kući. Međutim prema ubojicama, onima koji su četiri godine terorizirali i ubijali ja ne bi imala milosti. Kao sa Sadamom, štrik oko vrata i na prvu banderu. Tako su oni postupali prema partizanima.

Uz svu medijsku lakirovku o boravku Josipovića u Njemačkoj na konferencijama za novinare bio je jasno vidljiv opstipacijski grč na Josipovićevom licu. . Jer je od Nijemaca dobio jezikovu juhu zbog zaštite komunističkih zločinaca ali i knjižicu s Očenašom naa sedam jezika.Poruka je bila jasna: Da Nijemci neće tolerirati ulazak Hrvatske u EU sa prtljagom komunističkih gubavaca i njihovih prikrivenih zločina. . U tom svjetlu se treba promatrati i izjava Karamarka u Saboru o istragama o komunističkim zločinima. Ovaj put majmunarije ne prolaze- Big brother is watching you! . Samo Pips i dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija nas štiti od crvene jugosferne gamadi.

Noči užasa za koje nitko nije odgovarao - Bombardiranje Dresdena u veljači 1945. najveći je saveznički ratni zločin Poštanska marka s likom krvnika Dresdena Britanac Sir Arthur Harris, zvani \"mesar\" Danas kada generali hrvatske pobjedničke vojske sjede u Haagu zbogbog \"prekomjernog granatiranja Knina\" - u kojem je poginuo jedan civil\" prisjećamo se najvećeg ratnog zlo-čina savezmka u Drugom svjetskom ratu, bombardiranju njemačkog grada Dresdena od 13. do 15. veljače 1945. godine, u kojem je od zapaljivih bomba poginulo od 35.000 do 135.000 ljudi, mahom civlia. Naravno, za taj strašni zločin nitko nikad nije odgovarao! Na početku Drugog svjetskog rata Dresden je sa 642.143 stanovnika (danas s okolicom ima dvostruko više) bio sedmi po veličini grad u Njemačkoj i do kolovoza 1944. bio je pošteđen od zračnih napada, jer je bio izvan dosega saveznika. Podsjetimo, bombardiranja njemačkih gradova započela su još 1943. godine. Još više nego industrijom Dresden se dičio kultumim blagom, počevši od bezbroj prekrasnih građevina. Umjetnost u toj prijestolnici pokrajine Saske počela se ubrzano razvijati početkom 18. stoljeća - u njemu je Friedrich Schiller napisao tekst Ode radosti. Početkom 20. stoljeća grad dobi va novi kultumi zamah, pa je zvan Firenca na Labi. Sva ta stoljeća procvata zbrisana su u samo dva dana. lako su znali da je Dresden početkom 1945. bio napučen domaćim stanovništvom i brojnim izbjeglicama - zapravo baš zato - saveznici su, nakon što su već strašno bombardirali Hamburg i druge gradove, 13. veljače poslali bombardere pod zapovjedništvom Britanca Arthura Harrisa. Avioni su bacali zapaljive bombe, koje su stvorile vatrenu oluju. Požar je bio takav da glavnina žrtava nije umrla pod ruševinama ili od vatre, nego su se ljudi ugušili jer je izgaranje „usisalo“ sav kisik. Nakon rata, u DDR-u, Dresden je obnovijen iz pepela, doduše mahom u socrealističkom stilu, ali su kultumo-povijesni spomenici vjemo rekonstruirani. Ipak su se sve do kraja 20. stoljeća mogle vidjeti ruševine. A Arthur Harris? Zapovjednik napada na Dresden, čovjek koji je snažno zagovarao svjesne napade na civile \"radi slamanja njemačkog morala\" i kojeg su i sami britanski zrakoplovci među sobom zvali \"mesar Harris\", umjesto suda za ratne zločine dobio je titulu \"Sir\" i brojna odličja: viteza Velikog križa, časnika Britanskog Carstva, Križ zračnih snaga, ruski orden Suvarova1. reda, američku Medalju za posebne pothvate, francuski Ratni križ s palmama, Legiju časti, Legiju za zasluge i druge +++++++++++ mislim da i savezničke pilote njemci traže a u tome im pomažu naše budaletine. Rekla bi skojevka buah,bu,bu,bu,bu.....

S Kraljevinom Jugoslavijom je Njemački Reich godine 1938. potpisao sporazum o vrbovanju radne snage. Sredinom godine 1939. u Njemačkoj (uključivši današnju Republiku Austriju i današnju Republiku Češku) bilo je evidentirano 15.000 radnika iz Kraljevine Jugoslavije. Nezavisna država Hrvatska (NDH) imala je u odnosu na nacističku Njemačku status «prijateljske države». Nisam uspjela utvrditi postoji li pisani sporazum između Njemačkog Reicha i NDH o slanju radne snage iz NDH, no ima biografija radnika i radnica koji su se odazvali, na nagovor «agenata» koji bi im obećavali dobru zaradu i lak posao. Postoje i naredbe Gestapa kako se odnositi prema radnicama i radnicima iz područja bivše Jugoslavije. Valja razlikovati pripadnike njemačke, srpske, slovenske, hrvatske i drugih nacionalnosti – Hrvati su dobili status «prijateljskog naroda», kao što potvrđuje Gestapo podjednako u uredbama iz 1941. i 1943. godine, no «načelno valja, predostrožnosti radi, primjenjivati naročito oštro mjerilo» za lojalnost svih koji su podrijelom iz bivše (Kraljevine) Jugoslavije i svaki znak neposluha ili neizvršavanje radnih naloga sankcionirati.

Lijepe kape partizanke - simbol mira i demokracije . Ustaški udbaš. To reče i postade popularan 87 %.

Titov partizanski pokret bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata antifašistički samo u propagandi, dok je u stvarnosti to bio staljinistički komunistički revolucionarni pokret. Tito je prilikom boravka u Kominterni u Moskvi tridesetih godina odgojen u staljinističkom duhu, i Mikoo Tripalo u svojim političkim memoarima iz 1989. tvrdi da je Tito bio i ostao do kraja života staljinist. Tito je u Moskvi kao doušnik sovjetske tajne službe NKVD oklevetao sve čelnike jugokomunističkog pokreta koji su skončali pred streljačkim vodovima NKVD-a

28.01.2011. u 18:16h patuljčica.. je napisao/la: fiumana Znaš zašto nisu postojali zarobljenički logori za partizane na području bivše Jugoslavije u 2.sv.rtu? Zato što nisu postojali zarobljeni partizani, svi uvaćeni prartizani pa i ranjeni bili su ubijani. Ali da ti odgovorim:im: Sa ženama, djecom, starcima i običnim vojnicima da, naravno da suosjećam i žao mi je što se to dogodilo, uostalom i moj otac je bio na Bleiburgu, 1945 navršio je osamnaest godina i mobilizirali ga pred sam kraj rata u domobrane. Bio je dosta osjetljiva zdravlja, tako da je dobio upAlu pluća, izlječili ga u zagrebačkoj bolnici i vratio se kući. Međutim prema ubojicama, onima koji su četiri godine terorizirali i ubijali ja ne bi imala milosti. Kao sa Sadamom, štrik oko vrata i na prvu banderu. Tako su oni postupali prema partizanima. ****************************************** Jasenovac i još neki drugi, bili su logori, ne samo za Židove, Srbe,Rome nego i za mnoge Hrvate koji se nisu slagali sa ustaškom ideologijom i politikom NDH, te mnogi zarobljeni partizani ( 2 člana moje obitelji).Malo je tko od njih, nažalost, preživio. Što se tiče Bleiburga, tamo su stigli svi vojnici već razoružani, bilo je mnogo žena i djece, vjerojatno njihovih obitelji. Ako je netko nosio oružje, bio vojnik u ratu, predpostavka je da je nekog i ubio. Tako je u svakom ratu. Zločin se razlikuje od običnog ratovanja, a podrazumijeva ubojstvo zarobljenog i nenaoružanog vojnika i ubojstva civila. Takvi se zločini prvo trebaju na sudu dokazati, presuditi a onda i kazniti. Baš onako kako to imamo danas nakon Domovinskog rata. Ne može se onako ofrlje, bio to Simo Dubajić ili neka partizanka, reči: strijeljaj gamad! Može, ali onda je to isti zločin i takav \"sudac\" se ne razlikuje od zločinca. Kažeš, prema ubojicama koji su četiri godine ubijali i terorizirali ti ne bi imala milosti. Kako onda, po toj svojoj logici gledaš na dojučerašnje srpske agresore, vojnike JNA i četnike, koji su terorizirali i ubijali, a kojima se danas pojedinačno sudi nakon što im se dokaže krivnja. Ili ih treba, po kratkom postupku, kako veliš, štrik oko vrata.... Nije dobro imati dvostruka mjerila i selektivno poštivanje ljudskih prava, kao što ih imaš ti i mnogi ovdje čije komentare čitam.

\"\"\"\"\"\"\"Nacionalsocijalistički je režim među prvim zakonima ukinuo odgovornost građana za svoja djela. Zakonski je utvrđeno da se niti jedan njemački vojnik nije smio pozvati na odgovornost za bilo kakvo djelo. Superiornost je vladala i u odnosu na zakon.\"\"\"\"\"\"\"\"\"\" To jeje bila licenca za mućenje i šikaniranje. Uzmanjkale su odgovornost i dosljednost u provedbi odgovornosti. Režim se zacijelo ne bi mogao učvrstiti bez pasivnih, nemarnih, ravnodušnih i neodgovornih građana, koji su bezakonje prihvaćali i čak i pozdravljali. Autoritarni odgoj je jedan element koji je pogodovao tom razvitku, ali ne i jedini. Javnost mora reagirati kad pojedinac smatra da je iznad zakona i da za njega ne važi. Nikakva korist ili državni interes ne može biti opravdanje za to da netko bježi od svoje odgovornosti. Ako se utvrdilo da je ponašanje kršenje zakona, treba ga kao takvo okvalificirati, a tek onda tražiti olakotne okolnosti. No od svakoga se mora moći očekivati da ne denuncira, ne šikanira, muči, prezire, ponižava druge, da ne postaje izdajicom ili ubojicom. Čovjek se i pod uvjetima krajnje represije i terora ipak može opredijeliti za dobro, ustvrdio je bivši zatočenik triju KZ-a, bečki psihijatar Viktor Frankl: «Onaj koji je bio čovjek prije, postao je još više čovjekom, gad je postao još većim gadom.» +++++++++++ šta ono švabe danas traže :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Josipović je, nakon jezikove juhe dobivene u Njemačkoj a zbog zaštite komunističkih zločinaca, iznerviran kukuriknul na korumpiranost, inače njemu drage, \"međunarodne\" zajednice. Sad sljede packe njegovih poslodavaca, bjelosvjetskih masona. Saznajemo da je zidarska osnovna organizacija Daimlera već pokrenula inicijativu dada se bratu Josipoviću dodjele packe i da ga se degradira na rang zidarskoga dvoriča.(Vidi Pervan: Cugciger :))

Njegovana mržnja prema Hrvatima Tito je svim \"narodima i narodnostima\" dopustio da se ižive nad Hrvatima - to je povijesna činjenica. -O gotovo patološkoj mržnji jugoslavenskih partizana prema Hrvatima govore već prva izvješća o pobunjeničkim ratnim zločinima partizana i četnikaka iz 1941. godine u Hrvatskoj i BiH, u kojima se navodi \"osveta\" srpskih četnika i partizana nad Hrvatima zbog sloma velikosrpske Kraljevine Jugoslavije i osnivanja Nezavisne Države Hrvatske a prilikom masovnog ubojstva bosanskih muslimana 1941./1942. srpski komandanti prebacuju bosanskim muslimanima kolektivnu \'suradnju s ustaškim režimom. -Mržnju prema Hrvatima njegovala je komunistička partija tako da se partizanski antifašitički pokret \"NOP\" pod vodstvom-J.B. Tita u cijelosti boljševizirao i na kraju rata dobio novu zločinačku dimenziju, iako je i prije zločinački marksizam bio integralni program KPJ i KPH, tako i i \"Narod nooslobodilačke (\"NOB\"). -Deformacije, medutim, nisu uvjeto vane maršalom Titom nego marksi stičkim programom

Ja sam u kakvoj-takvoj formi, a ti u nikakvoj. Obično mrtvo puhalo koje piše rečenicu-dvije i nikada ništa ne kaže. Samo etiketira neistomišljenike. -- 28.01.2011. u 17:53h sbb je napisao/la: kmeri se nesto uznemirili... cak se i Desanko Sakic vratioatio dobroj formi...

fiumana Jasenovac je bio logor za civile, ne za borce. Partizanske borce ubijali su odmah. Što se tiče današnjice, dakle 60-tak godina kasnije, točno je ima dosta promjena, ukinuta je smrtna presuda u mnogim državama svijeta, zatvorske kazne su znatoto manje, uvjeti u zatvorima puno bolji..........međutim, ja smatram da se zločin treba kazniti. Nema abolicije i sličnih bakrača. Ubio si dijete, zarobljenika, ženu, civila....ti si uzeo tuđi život, plati svojim. Naravno ubijanje neprijatelja u samim ratnim okršajima je nešto potpuno drugo, on puca na mene, ja na njega. jbg.....

fiumana Ne misliš li da je malo bezveze današnje običaje, odnosno današnja pravna pravila, civilizacijske i moralne norme preslikavati na događaje prije 65 godina? Ne misliš li da je čovječanstvo, pa i ljudi na Balkanu ipak u tih 60 godina napredovali?

28.01.2011. u 19:13h fiumana je napisao/la: 28.01.2011. u 18:32h nije nego je napisao/la: Noči užasa za koje nitko nije odgovarao - Bombardiranje Dresdena u veljači 1945. najveći je saveznički ratni zločin ********************************************* A topnički dnevnici? +++++++ to treba pitat našušu izdajničku vlada koja bi i stražnicu dala za fotelje u EU. Po meni,ni jedan naš vojnik ne bi otišao preko granice a u Hagg pogotovo.Ako je neko i počinio zločin i to samo prema civilima ja bi mu sudio ovdje a zločina prema onima koji su nosili neprijateljske odore nema.Taj je došao ovdje da ubija i milosti za takv nema. Da me se krivo ne shvati zarobjene vojnike bi koristio za razmjene ili im sudio za dokazana nedjela ako ih ima. Topnički dnevnici njima ne trebaju jer Gotovinino suđenje je politčko i to vam treba bit jasno.Sudi mu se zbog političkih laži naše glupe politike od 1990. do 96.

28.01.2011. u 19:09h hart je napisao/la: Njegovana mržnja prema Hrvatima ++++++ največi izdajica hrvatskog naroda je Pavelić i ti to dobo znaš.On je mogao izbjeći Blajburg ali njemu nije bilo do našeg naroda već do njegove stražnjice.Samo naš narod glup kakav je nikako da to shvati. Tito je bio veliki čovjek i ratnik i sigurno je da je bilo svega i svačega od rata do njegove smrti ali on je bio uz svoju vojsku i narod,vratio je ono šta je đubre dalo talijanima.

Prema izvješću Ministarstva unutarnjih poslova Narodne vlade Hrvatske, Zagreb, od 12. studenoga 1945. Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske, Zagreb, upućenom prethodno i Saveznom Ministarstvu unutar njih poslova DF Jugoslavije, Beograd, u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapad- nom Srijemu, prema stanju 30. listopada 1945. po raznim logorima smješte- no je oko 11.000 Nijemaca, “njemačkih državljana i onih njemačkih narod- nosti” (od toga: Valpovo 3.806 logoraša, Krndija kod Đakova 3.500 logora- ša, Beli Manastir 1.681 logoraš, Šipovac kod Našica 658 logoraša, Zmajevac- Popovac u Baranji 550 logoraša, Ovčara kod Vukovara 400 logoraša), koji se koriste za različite radove (“Koliko prilike dozvoljavaju isti se upotrebljava- ju za razne radove i za ove vrijedi princip da se svojim vlastitim radom izdr- žavaju.”). Izvješće napominje da među logorašima ima oko 30% staraca i djece, koje se smješta većinom u logor Krndiju. Ministar unutarnjih poslova Narodne vlade Hrvatske Vicko Krstulović, u izvješću napominje: “Poseban problem je smještaj i ishrana . Za sada ih smještavamo na posebnim imanjima kako nam to prilike dozvoljavaju.”. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova FNRJ, Beograd, od 18. siječnja 1946., na području Hrvatske u logorima je 10.600 folksdojčera, od toga 3.000 muškaraca, 4.500 žena i 3.100 djece, a na slobodi se nalazi 2.000 folksdojčera, od toga 700 muškaraca, 1.000 žena i 300 djece. U početku su logoraši korišteni kao radna snaga izvan logora, primjerice za popravak puteva te za pojedine sezonske radove u poljoprivredi. Uskoro se, međutim, pristupilo sustavnije njihovom zapošljavanju na poljoprivrednim dobrima i u različitim poduzećima. Po logoraše dolaze i seljaci iz okolnih sela i koriste ih kao radnu snagu za razne poljoprivredne poslove, odnosno iznajmljuju ih za rad i to plaćaju logorskoj upravi. Mnogi seljaci, Hrvati, Srbi i drugi, prema iskazima/sjećanjima logoraša, iskazali su razumijevanje i iskazali im pomoć u hrani i odjeći. Uvjeti boravka u logorima, posebice higi jenski uvjeti i prehrana, bili su više nego oskudni i nedostatni. Mnogi pobo- lijevaju i umiru. Posebice od jeseni/zime 1945. u logorima haraju epidemi je tifusa i poprimaju zastrašujuće razmjere. Tek nakon poduzetih potreb- nih mjera vlasti i logorskih uprava tifus je u većini logora suzbijen. Kada su se prilike u logorima koliko–toliko normalizirale, život je bio jedva podnošljiv. Prema svim pokazateljima, umiralo se uglavnom od bolesti, premorenosti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo i zlostavljanja i ubijanja. Položaj Njemica, posebice majki s djecom, bio je u logorima izrazito težak. U historiografiji, publicistici, memoarskoj literaturi i arhivskom gradivu spominju se i navode različiti podaci o logorima za folksdojčere u Hrvatskoj. Izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Narodne vlade Hrvatske, Zagreb, kao logore za folksdojčere u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu potkraj 1945. navodi Valpovo, Krndiju kod Đakova, Beli Manastir, Šipovac kod Našica, Zmajevac-Popovac (Baranja) i Ovčaru kod Vukovara. Prema podacima Njemačkoga crvenog križa (Deutsches Rotes Kreuz), logori (vojni i civilni) za folksdojčere u Hrvatskoj bili su Antunovac kod Pakraca, Beli Manastir, Bjelovar, Borovo kod Vukovara, Branjin Vrh kod Belog Manastira, Čakovec, Daruvar, Đakovo, Golinci kod Donjeg Miholjca, Karlovac, Krndija kod Đakova, Lepoglava, Mirkovac kod Darde, Ogulin, Osijek, Podunavlje kod Darde, Slavonska Požega, Kozarac kod Belog Manastira, Čeminac kod Darde, Sokolovac kod Darde, Špišić Bukovica kod Virovitice, Valpovo, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Slavonski Brod, Soljani kod Županje, Velika Pisanica kod Bjelovara i Zagreb (Jankomir, Prečko).

Najopsežnije njemačko/podunavskošvapsko izdanje Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, kao logore za folksdojčere u Hrvatskoj navodi Beli Manastir, Poljoprivredno dobro Belje kod Darde, Branjina kod Belog Manastira, Branjin Vrh kod Belog Manastira, Brestovac kod Darde, Čakovac, Darda, Dugo Selo kodod Zagreba, Pusta Dunai kod Darde, Grabovac kod Darde, Pusta Haliwald (Baranja), Jankovci kod Vinkovaca, Pusta Jasenovac kod Kneževih Vinograda, Josipovac/Kravice kod Osijeka, Kamenac kod Belog Manastira, Kozjak kod Darde, Kneževi Vinogradi kod Belog Manstira, Kneževo kod Belog Manastira, Krndija kod Đakova, Pusta Lazarfeld (Baranja), Pusta Mirkovac kod Darde, Pusta Mitvar kod Grabovca (Darda), Osijek, Podolje kod Belog Manstira, Pusta Podunavlje kod Darde, Popovac kod Belog Manastira, Prečko/Zagreb, Pusta Sokolovac kod Darde, Stara Gradiška, Šipovac/Našice, Tenja kod Osijeka, Valpovo, Varaždin, Velika Pisanica kod Bjelovara, Vinkovci, Vođinci kod Vinkovaca i Vukovar. U povijesnim prikazima navedeni su samo neki i uglavnom veći i(li) dugotrajniji logori za folksdojčere u Hrvatskoj. Primjerice, L. Rohrbacher navodi logore Josipovac kod Osijeka, Valpovo, Krndija kod Đakova i Velika Pisanica kod Bjelovara. A. Tafferner navodi logore Krndija kod Đakova (naziva ga Konzentrations- oder Vernichtungslager), Podravlje (Baranja) ispravno bi bilo Podunavlje/Ebling], Valpovo, Josipovac kod Osijeka i Tenja kod Osijeka (svrstava ih u skupinu Sammellager oder Zivil-, Arbeits- und Ersatzlager). V. Geiger i I. Jurković navode logore Beli Manastir (radni i sabirni), Ernestinovo kod Osijeka (sabirni), Josipovac kod Osijeka (radni i sabirni), Krndija kod Đakova (koncentracijski), Podravlje (Baranja) [isprav- no bi bilo Podunavlje] (radni i sabirni), Tenja kod Osijeka (sabirni), Valpovo (radni i sabirni) i Zmajevac (Baranja) (radni i sabirni), odnosno logore Beli Manastir (centralni logor), Josipovac kod Osijeka (sabirni i radni logor), Krndija kod Đakova (koncentracijski logor), Podravlje (Baranja) [ispravno bi bilo Podunavlje] (sabirni i radni logor), Tenja kod Osijeka (sabirni i radni logor), Valpovo (sabirni i radni logor), Zmajevac (Baranja) (centralni logor), Velika Pisanica kod Bjelovara i Šipovac kod Našica. A. Scherer navodi logore Valpovo, Tenja kod Osijeka, Velika Pisanica kod Bjelovara, Josipovac kod Osijeka i Krndija kod Đakova. M. Strecha navodi logore (naziva ih sku pnim imenom sabirni i radni) Krndija kod Đakova, Zmajevac (Baranja), Beli Manastir, Tenja kod Osijeka i Ernestinovo kod Osijeka. Z. Radelić navodi logore Josipovac kod Osijeka, Krndija kod Đakova, Podunavlje u Baranji, Tenja kod Osijeka, Valpovo i Velika Pisanica kod Bjelovara. Arhivsko gradivo i iskazi/svjedočanstva logoraša i suvremenika spominju i neke druge manje i kratkotrajnije logore za folksdojčere u Hrvatskoj, primjerice Orahovica i Đurđenovac kod Našica. Prema svim pokazateljima, najveći logori za pripadnike njemačke manji- ne na području Hrvatske bili su tijekom 1945./46. Josipovac kod Osijeka, Valpovo, Velika Pisanica kod Bjelovara, Krndija kod Đakova, Šipovac kod Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka.

Nije (g) nego se pas posra, nije nego_____________________________

Po običaju već izvanredno uočen detalj koji jako puno govori o kvaliteti kako hrvatske javnosti, još i više o nedemokratskim standardima hrvatske demokracije. Sjajna kritika vlasti. Bravo autoru.

Koltrinice, javi se! Kapejot! Gdje si ratni druže?