Jugoslavenski je novogovor još živ

Nisam ti ja piroćanac.

Tvrdo č kao tvrdo k!

Ha, po nadimku si prije Piroćanac jer oni ne razlikuju \"ije\" i je\". Ispravno se piše \"Bijeda\"! Izgovara se \"bje:da\"

Gospon novinar pardonček! Iako je Tito po mnogočemu bio jedinstven, ekstremni nisu samo jugoslavnska posebnost, eksrtremne imaju mnooooge države, sjetimo se irskih ekstremnista....i te mnoge država bore se protiv svojih ekstremista na razne također extremne načine.

@patuljčice! Zagovaraš li ti to i osobni progon. Jer, ti si ekstremna ljevičarka i Jugosla(o)venka.

Nakon Drugoga svjetskog rata nova komunistička vlast u Jugoslaviji pri- padnicima njemačke manjine oduzela je sva nacionalna i građanska prava i konfiscirala imovinu. Predsjedništvo AVNOJ-a donijelo je već 21. studeno- ga 1944. dalekosežni zakonski akt naslovljen: “Odluka o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom nepri- sutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisil no otuđile”1, kojim se precizira i položaj folksdojčera. Odluka Predsjedništva AVNOJ-a nije obvezivala na dokazivanje aktivnog potpomaganja okupa- torskog režima, nego je pod njezin udar došla svaka osoba njemačke narodnosti koja se nije izravno suprotstavila nacizmu, a takvih je bilo relativno malo. Žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo folksdojčeri koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo pomaganje. Svima ostalima slijedila je konfiskacija imovine i protjerivanje odnosno upućivanje u logore. Naime, povijest i sudbina hrvatskih i jugoslavenskih folksdojčera pot kraj Drugoga svjetskog rata i nakon njega nerazdvojno je, isključivo i jednostrano vezana uz propast Trećega Reicha, kao uostalom i sudbina Nijemaca europskoga istoka i jugoistoka. Do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski folksdojčeri muškarci uglavnom su bili, dragovoljno ili prisilno, mobilizirani u njemačke vojne i poluvojne postrojbe i u kućama su ostali pretežito starci, žene i djeca. Njemačko stanovništvo, koje nije evakuirano, bilo je tijekom i neposredno nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika. Bezakonje, pljač- ka, maltretiranja, ubojstva, silovanja žena postali su potkraj rata i neposred- no nakon njega folksdojčerska svakidašnjica. Na svim područjima poslije uspostave komunističke vlasti uslijedio je val uhićenja i likvidacija. Pri tome na udaru nisu bili samo folksdojčeri, nego i potencijalni politički protivnici iz svih nacionalnih/etničkih skupina Nakon preuzimanja vlasti u pojedinim naseljima, prema uputama Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA) za Hrvatsku, jedinice Narodne obrane uhićivale su folksdojčere i predavale ih u logor Komande područja. Izostavljene su samo osobe navedene u Odluci Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944.4 Do potkraj Drugoga svjetskog rata većina hrvatskih folksdojčera, zbog rat- nih događaja, izbjegla je ili je prognana iz svojih domova, pretežno u Austriju i Njemačku, ali i na područje Čehoslovačke, Poljske, Mađarske i Italije, gdje su i dočekali završetak rata. Unatoč svim nastojanjima jugoslavenskih vlasti da spriječe povratak folksdojčera u Jugoslaviju, neposredno nakon završet- ka rata, i mnogi hrvatski folksdojčeri uspjeli su se vratiti iz izbjeglištva/progonstva, pretežno u Austriji i Njemačkoj, u zavičaj svojim kućama. Ubrzo su, nakon povratka, uhićeni i internirani u logore, te su, s drugim folksdoj- čerima koji su ostali u zavičaju trebali biti željezničkim transportima, stoč- nim vagonima prognani u Njemačku, odnosno Austriju. Jedan dio hrvats- kih folksdojčera odmah je protjeran u Austriju. Komunističke vlasti su, čini se, namjeravale što više folksdojčera protjerati iz Jugoslavije. Plansko protje- rivanje folksdojčera potvrđuju i tipska rješenja o protjerivanju. Protjerivanje folksdojčera je najjednostavnije otvaralo mogućnost promjene vlasničkih odnosa i provođenje planirane agrarne reforme i kolonizacije. Nova je vlast u Jugoslaviji bila svjesna da protjerivanje folksdojčera omogućuje i radikalnu promjenu demografske/etničke slike Jugoslavije. Komunističke vlasti Jugoslavije izbjegle i protjerane folksdojčere nisu više smatrali državljanima Jugoslavije. Štoviše, i preostale folksdojčere u Jugoslaviji namjeravale su protjerati iz zemlje. Predsjedništvo Ministarskog savjeta DF Jugoslavije, Beograd, izvijestilo je 11. lipnja 1945.: “Vlada Jugoslavije stoji na stanovištu da sve Njemce koji se nalaze u okviru granica Jugoslavije raseli i uputi u Njemačku, čim se zato stvore povoljni tehnički uslovi.” O tome je, iznoseći podrobne upute, “Zemaljska komisija za repatriaciju Nijemaca” pri Ministarstvu unutarnjih poslova Federalne drža- ve Hrvatske, Zagreb, izvijestila 7. srpnja 1945. oblasne i okružne Narodne odbore.7 Štoviše, jugoslavenske vlasti su zauzele stajalište o zabrani povrat- ka izbjeglih i prognanih folksdojčera iz Jugoslavije. Odluka da se onemogući povratak jugoslavenskih folksdojčera donesena je na sjednici Državne komi- sije za repatrijaciju, Beograd 22. svibnja 1945., s čime su se, zatim, suglasili Vlada DFJ i Generalštab Jugoslavenske armije. I mnogobrojnim hrvatskim folksdojčerima, izbjeglim ili protjeranim potkraj rata iz zavičaja, spriječen je nakon rata povratak u Jugoslaviju. Zaustavljani su na austrijsko-jugoslaven- skoj i mađarsko-jugoslavenskoj granici i povratak im je bio onemogućen. Na Potsdamskoj konferenciji (17. srpnja do 2. kolovoza 1945.) saveznič- kih velesila pobjednica u ratu, zaključeno je (XII “Uredno iseljavanje nje- mačkog stanovništva”9) da se preostalo njemačko stanovništvo iz Poljske, Čehoslovačke i Mađarske mora preseliti na područje Njemačke. Preseljenje (etničko čišćenje) legalizirano je kao najtrajnije i zadovoljavajuće rješenje, i trebalo se obaviti “organizirano i na human način”. Oni koji se nisu našli u zaključcima Potsdamske konferencije, riješili su problem folksdojčera na još drastičniji način (ponajprije Jugoslavija). Pitanje tzv. raseljenih osoba (Displaced Persons), posebice folksdojčera kojih je krajem Drugoga svjetskog rata i u poraću bilo najviše, bilo je za Austriju veliki gospodarski, socijalni i politički problem. Od sredi- ne 1945. problem raseljenih osoba u Austriji počeo se izrazito zaoštravati. Čehoslovačka, Mađarska i Jugoslavija otpočele su tada masovno protjeriva- ti folksdojčere. Austrijska vlada je protestirala saveznicima i inzistirala da se neodgodivo zatvore austrijske granice. S austrijske granice odnosno puta prema Austriji vraćeno je oko 5.000 do 6.000 osoba, pretežno staraca, žena i djece. Kako je protjerivanje folksdojčera iz Jugoslavije zbog zatvaranja gra- nice prema Austriji, Italiji i Mađarskoj savezničkih okupacijskih vlasti sre dinom srpnja 1945. to onemogućio, za većinu folksdojčera slijede logori i prisilni rad. Stoga i tipska rješenja o protjerivanju folksdojčera u Austriju i Njemačku sadržavaju napomenu: “dok ne budu postojale mogućnosti za njihov transport isti će se nalaziti u logoru na prisilnom radu”.13 Najmanje 10.000 - 18.000 od ukupno 20.000 u zavičaju preostalih hrvatskih folksdoj- čera, nakon zatvaranja austrijske granice i prestanka primanja prognani- ka iz Jugoslavije u ljeto 1945. internirano je u logore u kojima je najmanje nekoliko tisuća izgubilo život. U međuvremenu, u kućama i na imanjima folksdojčera koji su bili internirani u logore i u postupku protjerivanja, nala- zili su se novi vlasnici, kolonisti. Procjenjuje se da je od 500.000 Folksdojčera, koliko ih je živjelo na području Jugoslavije do potkraj Drugoga svjetskog rata, oko 240.000 bilo evakuirano pred naletom Crvene armije i Titovih partizana i nikada se više nije vratilo na svoja ognjišta. Ako se ne računaju folksdojčeri mobilizirani u razne vojne postrojbe, oko 200.000 folksdojčera civila potpalo je pod komunističku vlast u Jugoslaviji. Od toga je jedna četvrtina nastradala u logorima, dok je ostatak nestao tijekom etničkog čišćenja ili je pak morao izbjeći. Prema njemačkim/folksdojčerskim podacima od 195.000 folksdojčera koji su ostali u Jugoslaviji, od potkraj 1944. do početka 1948. u logore je internirano oko 170.000 osoba. Naime, dokumenti potvrđuju da su u logore upućivane cjelokupne folksdojčerske obitelji, starije osobe, žene s djecom, bez obzira na dob. Iako je sporan točan broj i namjena logora u koje su internirani jugoslavenski folksdojčeri, kao i broj interniranih i stradalih u logorima, nije sporno da se u svakom logoru umiralo. Znakovito je postojanje logora za radno nesposobne, starije osobe, žene i djecu. Prema svim pokazateljima, umiralo se većinom od bolesti, posebice tifusa, premoreno- sti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo i zlostav- ljanja i ubijanja. U logorima je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemačke manjine. Smrtnost u jugoslavenskim logorima za folksdojčere bila je oko 30%. Do sada je 70% (48.687) žrtava poimenično identificirano. Najnovija istraži- vanja ove brojke utemeljeno povećavaju. Prema njemačkim podacima, među stradalim folksdojčerima u poslije- ratnim jugoslavenskim logorima, znatan je broj žena i djece. Prema najni- žim brojkama, oko 26.000 Njemica stradalo je u jugoslavenskim logorima za folksdojčere. Do sada je poimenično utvrđeno 25.987 u logorima stra- dalaih Njemica. U jugoslavenske logore internirano je oko 45.000 folksdoj- čerske djece mlađe od 14 godina, a najmanje 5.600 do 6.000 djece smrtno je stradalo. Do sada je poimenično utvrđeno 5.582 u logorima stradala djete- ta. Većina logoraša umrla je od gladi i tifusa. Prema poimeničnim pokaza- teljima, od potkraj 1944. do početka 1948., na razne načine i pod različitim okolnostima u jugoslavenskim logorima za folksdojčere stradalo je 357 slavonske djece, 268 srijemske djece i 133 baranjske djece. Najnovija istraži- vanja ove brojke utemeljeno povećavaju. Logori za folksdojčere u Hrvatskoj bili su u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, a u logorima su pripadnici Narodne milici- je obavljali unutarnju službu i stražu, a pripadnici Narodne odbrane osigu- ravali su logore izvana

livoguza2 Ja ne zagovaram, ja konstatiram. Nadam se da znaš razliku, drastična je. I da, svi progoni su osobni. Jer kad strada pripadnik IRA-e, on je isto tako osoba, zar ne?

U njemačkim medijima uopće nije gotovo ni opažena \"berlinska bomba\". Ovdje nitko ne upotrebljava komunističku terminogiju kao primjerice \"ekstremna hrvatska emigracija\" . Taj vokabular potječe iz UDB-inih izvora. A zašto se koristi i danas ? Zato što je UDB-a još uvijek duboko ukotvjlena u svim strukturama hrvatskoga društva, ako ne konkretno, onda u mislima . Hrvatski iseljenici u Njemačkoj uživaju veliki ugled . Izvrsno su integrirni. Afirmirali su se ne samo kao dobri radbici nego i kao intelektualci, književnici, novinari, znanstvenici, liječnici, glumci itd. Od \"bombe\" su se distancirali svi Hrvati u Njemačkoj . Prosvjed pripadnika HČSP, njih petnaestak, odnosi se na protivljenje hrvatskoga pravosuđa da surađuje s njemačkim pravosuđem u slučajevima ubojstava hrvatskih emigranatra od strane UDB-e za vrijeme Jugoslavije, kao i na pozitivno mišljenje predsjednika Josipovića o zločinačkom partizanskom pokretu pod vodstvom komunista . Ako njemačka vlada oduzme posthumno Titu svoje veliko odličje, službeni će Zagreb morati poduzeti sve da ukloni ime i lik toga zločinca iz javnoga života Inače Hrvatskoj će ostati zatvorena vrata Europske Unije .

bravo Pavicicu!

Sad su oni koje je progonio Tito kao neka nevinašca??? ....što više nisu fašisti....četnici...ustaše....domači izdajnici....???????.. ....koliko li su ti zlikovci drugima dali da žive............dobro su i prošli....

28.01.2011. u 16:34h patuljčica.. je napisao/la: Gospon novinar pardonček! Iako je Tito po mnogočemu bio jedinstven, ekstremni nisu samo jugoslavnska posebnost, eksrtremne imaju mnooooge države, sjetimo se irskih ekstremnista....i te mnoge država bore se protiv svojih ekstremista na razne takođerr extremne načine. ********************************** Kraljevina SHS/Jugoslavija, ekstremistima i teroristima je nazivala članove tadašnje komunističke partije, a Tita je za takva djela \"protiv države\" tadašnja vlast optužila i osudila u tzv.Bombaškom procesu, kad je Tito izjavio da \"ne priznaje državni sud nego samo sud svoje partije. Kad su komunisti 1945. g došli na vlast i uspostavili diktaturu proletarijata, onda su i oni po istom receptu proganjali neke druge \"ekstremiste i teroriste\", koji nisu priznavali komunistički sud nego neki svoj, što i nije bilo od koristi, jer baš kao i negdašnja Karađorđevićeva diktatura, nova vlast im taj zahtjev nije uvažila. Diktatura je uvijek diktatura ma kojim je imenom krstili, a nepravda uvijek rađa nove teroriste i ekstremiste, irske (Sj.Irska), palestinske, i dr.

Još jedan naivac! Hoće li Njemačka prekinuti suradnju s Rusijom jer ova slavi Staljinove vojnike koji su haračili po istočnoj Europi? --- 28.01.2011. u 17:08h gojko boric je napisao/la: U njemačkim medijima uopće nije gotovo ni opažena \"berlinska bomba\". Ovdjedje nitko ne upotrebljava komunističku terminogiju kao primjerice \"ekstremna hrvatska emigracija\" . Taj vokabular potječe iz UDB-inih izvora. A zašto se koristi i danas ? Zato što je UDB-a još uvijek duboko ukotvjlena u svim strukturama hrvatskoga društva, ako ne konkretno, onda u mislima . Hrvatski iseljenici u Njemačkoj uživaju veliki ugled . Izvrsno su integrirni. Afirmirali su se ne samo kao dobri radbici nego i kao intelektualci, književnici, novinari, znanstvenici, liječnici, glumci itd. Od \"bombe\" su se distancirali svi Hrvati u Njemačkoj . Prosvjed pripadnika HČSP, njih petnaestak, odnosi se na protivljenje hrvatskoga pravosuđa da surađuje s njemačkim pravosuđem u slučajevima ubojstava hrvatskih emigranatra od strane UDB-e za vrijeme Jugoslavije, kao i na pozitivno mišljenje predsjednika Josipovića o zločinačkom partizanskom pokretu pod vodstvom komunista . Ako njemačka vlada oduzme posthumno Titu svoje veliko odličje, službeni će Zagreb morati poduzeti sve da ukloni ime i lik toga zločinca iz javnoga života Inače Hrvatskoj će ostati zatvorena vrata Europske Unije .

fiumana Ok, sad pogledaj malo povijest Velike Britanije, Francuske, Španjolske, SAD-a i drugih država pa pogledaj jesu li oni imali ekstremiste i kako su se prema njima ponašali. Recimo, kako se SAD ponašao prema svojim državljanima japanskog porijekla za vrijemee 2. svjetskog rata, pa prema Crncima....... Možemo dodati i današnji SAD sa Guantanamom.

nije nego je napisao/la: Najzloglasniji logor u sustavu nacističkih logora svakako je Auschwitz. Od otvorenja 14. lipnja 1940. pa do oslobođenja logora od strane Crvene armije 27. siječnja 1945. u tom je logoru pobijeno oko 1.100.000 ljudi. /******************************/ Milijuncic. prava sitnica u usporedbi sa 18,000,000 Indijanaca i isto toliko crnih robova koje je \"eutanizirala\" anglo-damokracija.! Broj zrtava njihovg prijatelja staljina daleko je veci. I oni sto jos i dana vode pljakaske kolonijale ratove nekome dijele lekcije! Ne znaju na pisati, jer na dolaru pie \"in god we trust\", a trebalo je pisati \"in THIS god we trust\"!

SAD svoj prosperitet može zahvaliti brutalnom iskorištavanju milijuna crnačkih robova!

Ljudska povijest je vrlo, vrlo krvava i nema nevinih. Ali to je naša povijest to smo mi ljudi radili. Ima samo malo više i malo manje krivih. Zato je bezveze naviijački nabijati na nos zločine samo jednih, a na zločineine drugih čvrsto žmiriti. Osim toga, svaki narod je kroz povijest imao dobrih i loših perioda. Nijemci koji su u 2. svjetskom ratu bili okrutni ubojice, danas su perjanica demokracije i tolerancije. (Ne mislim da su idealni). Velika Britanija koja je terorizirala svoje kolonije u 2. svjetkom ratu borila se protiv zla, Židovi nad kojima je u 2. svj. ratu izvršen strašan genocid, danas teroriziraju Palestince.......

kmeri se nesto uznemirili... cak se i Desanko Sakic vratio dobroj formi...

28.01.2011. u 17:31h patuljčica.. je napisao/la: fiumana Ok, sad pogledaj malo povijest Velike Britanije, Francuske, Španjolske, SAD-a i drugih država pa pogledaj jesu li oni imali ekstremiste i kako su se prema njima ponašali. Recimo, kako se SAD ponašao prema svojim državljanima japanskog porijekla za vrijeme 2. svjetskog rata, pa prema Crncima....... Možemo dodati i današnji SAD sa Guantanamom. ****************************************** Da, baš o tome i govorim, o nepravdi, socijalnoj, političkoj, i svakoj drugoj koja rađa terorizam. Drago mi je da suosjećaš sa svim žrtvama, primjerice sa Japancima, američkim državljanima, koje je američka vlast zatočila u za njih izgrađene logore a mnoge ubila. Velim, drago mi je, jer onda sigurno suosjećaš i sa Bleiburškim žrtvama, hrvatskim građanima, razoružanim zarobljenicima, ženama sa djecom, starcima koji nisu bili vojnici, a koji su ubijani bez optužbe i bez suda.Možemo, kako kažeš, tome dodati i Guantanamo.

Javna rehabilitacija zločinca Tita - -Naše demokratske vlasti nemaju svijest o nužnosti moralne i političke osude Tita koji personificira jugokomunizam, a ne antifašizam u smislu zapadnih demokracija Rehabilitirati komunističkog diktatora maršala Tita, koji je izvršio genocid nad hrvatskim Narodom značii imatidrukčije ciljeve od hrvatskih gradana - -Rehabilitacija komunističkog diktatora Tvorce ideologije marksizma, Karl Marx (građanskog imena Mordekaj Levi), iskoristio je antisocijaIni odnos liberalne kapitalističke ideologije u 19. st. prema radnicima kako bi zavarao radničku klasu lažnim obećanjima. - -Sva radnička prava ostvarena su udemokmciji tijekom 20, stoljeća, a ne u socijalizmu kao, navodno, prvoj stubi do utopijskog komunizma. Mesić je u obje svoje predsjedničke kampanje prešutio hrvatskom biračkom tijelu da će jednom nevidljivom ločkom svog predizbornog programa rehabilitimti maršala Tita,jer da je hrvatska javnost to znala, prošao bi na predsjedničkim izborima kao na izborima za Hrvatski sabor - t.j. ne bi prošao. Rehabilitirati komunističkog diktatora maršala Tita, koji je izvršio genocid nad hrvatskim narodom, znači imati drukčije ciljeve od građana Republike Hrvatske. Govoriti o Titu da je bio Hrvat znači pričati bajke. Što je Tito bio po nacionalnosti uopće se nema, jer mu je majka bila Slovenka, a otac, ili Hrvat ili neke druge nacionalnosti. Tito je po vlastitom opredjeljenju bio kommunist i \"Jugoslaven\". No, ne tvrdi samo Mesić da je Tito bio Hrvat, nego je to tvrdio i balkanski krvnik Slobodan Milošević. Miloševićeva propaganda je lažno tvrdila da je Tito kao \"Hrvat\" ukinuo Srbima nacionalna prava, a Srbiju obespravio u odnosu na Hrvatsku. - -Titova Jugoslavija - tamnicanaroda Upravo je Tito omogućio renesansu velikosrpske ideologije unutar SK i velikosrpski šovinizam, na čijim valovima je plivao srpski \"vožd Slobo\". Tito je za vrijeme svoje diktature uništio cvijet hrvatskog naroda - dao je pobiti hrvatsko inteligenciju i hrvatsku mladež. To je istina, a ne propaganda koju o Titu širi Mesić uz pomoć nekih medija u Hrvatskoj, koji u jednoj Njemačkoj od danas ne bi postojali niti jedan trenutak, jer hi ih njemačko demokratsko društvo s prijezirom odbacilo, te bi propali, jer nitko ne bi čitao takve novine i gledao takve televizije, niti slušao radijske postaje koje bi rehahilitirale diktatore Honeckera ili Hitlera. Međutim, kod nas o Republici Hrvatskoj sve je naopako zahvaljujući našoj političkoj ex-komunističkoj balkanskoj eliti. Ako je maršal Tito navodno bio zaslužan u medunarodnoj politici (u kontaktu s drugim diktatorima nesvrstanih zemalja), zasigurno nije bio zaslužan za budućnost hrvatskog naroda i drugih naroda u Jugoistočnoj Europi. Nije samo karađordevićevska Jugoslavija bila \"Velika Srbija\" i \"tamnica naroda\" nego je i Titova Jugoslavija bila \"Velika Srbija\" i \"tamnica narodu\", i to unatoč svim komunističkim deklaracijama o \"bratstvu i jedinstvu\", \"Socijalističke\"republike u Titovoj Jugoslaviji bile su samo Potemkinova sela. Ustavne promjene iz 1974. učvrslile su komunističku diktaturu, i uopće nisu\' pridonijele samostalnosti Republike Hrvatske, jer sc Badinter, kao ustavno-pravni stručnjak Europske Unije pri ocjeni akta odcjepljenja RH od SFRJ nije pozvao na ustav SFRJ, nego na činjenicu da se SFRJ raspala unatoč Ustavnom –pravo jugoslavenskih republika na samoodređenje do odcjepljenja\" bilo je vrijedno poput prosječnog WC-papira, jer je pravo na samoodređenje do odcjepljenja sprječavala \"JNA\" i politička policija Udba.

Desanko Šakić je moj vjerni apologet, neka njega. Patuljčicu mnogo volem; lepa;mlada; bistra. Je l zna da masira?