“Jugoslaveni”, na okup!

No, puno više od opreznih procjena o broju komunističkih žrtava, de Benoist predbacuje auktorima Crne knjige komunizma da, unatoč svemu, štede komunističku ideologiju i da, na način kojega je skoro nemoguće shvatiti, odbijaju sustavno uspoređivati nacionalsocijalizam i komunizam. Kao da ne žele shvatiti da uspoređivati ne znači poistovjećivati, nego istraživati, a to i jest zadaća povjesničara. Dobrim je dijelom to, očito, posljedica upornog tabuiziranja komunističkih zločina u Francuskoj (naravno, ne samo tamo) Treba li dometnuti da i u Hrvatskoj ima onih, od predsjedničkih dvora do kakvoga zaplotnjačkog subnorovskoga kružoka, koji tvrde da ni ovdje sve žrtve nisu iste: one iz naših redova uvijek su vrjednije od drugih. De Benoistov odgovor na takva umovanja glasi: \"Žrtve komunizma ne poništavaju žrtve nacizma, kao što ni žrtve nacizma ne mogu izbrisati žrtve komunizma. Nije ispravno, dakle, koristiti zločine jednog režima da bi se opravdala ili ublažila važnost zločina drugog režima: mrtvi se ne poništavaju, već se pridodaju.\"

Misaoni korijeni totalitarizma (Tomislav Jonjić) S tog se polazišta, smatra de Benoist, \"nacizam može definirati kao antikomunizam koji je od protivnika preuzeo oblike i metode, počevši od načina terora\", pri čemu je vrlo vjerojatno da nacizam ne bi imao određenaa obilježja da već nije postojao sovjetski komunizam. U suvremenom se svijetu, međutim, iz političkih razloga postupa posve drugačije: \"Komunizam je uništio i više ljudskih života od nacizma, no i dalje prevladava misao kako je nacizam ipak bio mnogo gori od komunizma. Kako je to moguće? Od dva jednako destruktivna sustava kako možemo procijeniti manje strašnim onaj koji je učinio više štete? Kako to da se i dalje odbacuje pomisao o njihovom uspoređivanju?\" I dalje, \"zapravo je nejasno zašto je manje strašno, ili pak zaslužuje manju osudu, ubijati one kojima se obećavala sreća, od ubijanja onih kojima se takvo što nije obećavalo\"

pisac misaone korijene totalitarizama XX. stoljeća traži u jakobinskom duhu Francuske revolucije. U to se doba, uostalom, zbio prvi pokušaj genocida u modernoj povijesti (pokolj Vandejaca koje je, prema riječima jednog od zagovornika Velikog terora, trebalo ne pokoriti, nego uništiti!), a na jakobinske su se zasade pozivali i Lenjin i nacionalsocijalisti: prvi izravno, drugi neizravno. Obje su te ideologije izišle \"iz radikalne modernosti koja je, svojim povijesnim i antropološkim pretpostavkama, mogla završiti samo u užasu\" (François Rouvillois). No, iz istoga prosvjetiteljskog vrela proizišla je i liberalna ideologija. A kad su posrijedi demokratsko-liberalni poredci, de Benoist naglašava, da oni \"po naravi nikako nisu otporni na totalitarizam\".

Dokaza za tu tezu doista ne manjka: Crveni su se Kmeri podigli iz pepela zahvaljujući Amerikancima, Englezi su sredinom XIX. stoljeća doveli do smrti svakoga petog Irca, a Francuska se \"nalazi u vodećoj skupini krvničkih zemalja druge polovine ovoga stoljeća\". No, proces time nije dovršen. U suvremeno doba doživljavamo možda najdramatičniji proces nastanka dobrovoljnog ropstva, stanja u kojem se čovjeka ne samo tjera na posluh, nego ga se vješto sili da obožava i onoga koji ga je sveo na položaj roba: \"cenzura nametnuta trgovinom zamijenila je političku cenzuru. Disidente se više ne deportira i ne ubija, već marginalizira i drži po strani, ili ih se ušutkava. Publicitet je zamijenio promidžbu, a konformizam dobiva oblik jednoumlja\". Totalitarne tendencije u modernome liberalnom kapitalizmu rafiniranije su i radi toga možda opasnije od totalitarnih diktatura XX. stoljeća. One prijete dokidanjem same čovjekove biti, a de Benoistova nas knjiga podsjeća da se ta bit ostvaruje i potvrđuje samo po slobodi i u slobodi.

Naglasak - Dakle, ideologija i praksa Neo-liberalizma i kvazi-demokracije, vodi nas ka rafiniranijem još gorem totalitarizmu i porobljavanju od komunizma, nacizma ili fašizma.

Šta ova Jasmina-Jugoslavena misli da je iko benda dva posto? Lude li žene! Njoj je \"mahnitanje\" kad čovik oće postavit spomenike braniteljima, prvom predsjedniku države i Ivanu Pavlu II. A najviše joj smeta Isus. Virujen da to jednog Jugoslavena stvarno punoooo boli!

KERUM JE MOJ IDOL ! Pošten, pametan, naočit, uljudan, obrazovan, milosrdan, blag, profinjen, otmjen, tolerantan, nježan, šarmantan, muževan.......!!! Hm, hm....da li sam što zaboravio?

izvrstan članak, a vi ostali učite ,čitajte nemojte samo gledat televiziju zaboga

@samuraj2010 milo \'a što vičeš?

Bravo za Keruma ! Neka pati koga smeta ! Hrvati će biti ponosni na Tuđmana na rivi i na kip Isusa na Marjanu ...ovi drugi baš i ne ;) Baš mi je žao što im se Yuga raspala i štošto sada žive u zemlji koju mrze . Njihov problem hehe

@Katich Ako je tebi Cerum sve što je domoljubno i hrvatsko, onda se ja kao Hrvat i dragovoljac \'90.-\'91. (bez PTSP-a) na sljedećem popisu stanovništva ako poživim izjašnjavam kao Jugoslaven Č€TNIČKE orijentacije.

Da se čovjek zapita što adminu smeta ako sam Deus ex machina- i podsjetio da obavi zdravstveni pregled i obavi higijenu usta. Admine javi mi.

A nakupila se jugoslovena već prilična vrpa - zrakaaaaaa......

hehehe opet se sjatli četnici,partizani i yugofili na Popovićkinu kolumnu. Svak voli svoje ,šta jest jest ! Nego navratite za koju godinu do Splita, kleknite pred našeg Franju i pomolite se Isusu bit će vam lakše ;)

Nije teško shvatiti zašto baš Jasmina Popović i Goran Gerovac imaju NEŠTO protiv Keruma koji je onako ustut receno DEMOKRATSKI IZABRAN gradonačelnik Splita i ima legitimno demokratsko pravo predlagati što poželi. Bravo za Keruma ! Bravo za Split ! Ipakpak je to HRVATSKI grad zar ne gđo Jasmina? :)

LEGIONAR prijatelju, poruka ti ej na tifonu. ps bravo za našeg Keruma ! Bravo za Split !

I što nije istina u ovom tekstu? Taj čovjek ne zna ni hrvatski govoriti, neodgojen je, ima robove itd itd , i koliko vidim, na ovoj slici na kapi ima nešto kao ...crvenu zvezdu :-))))

Ma to je konjić - znak ferarija. Nažalost da u cijelom Svijetu, pa tako i u nas vlada znanje moći a ne moć znanja, takvi opskurni tipovi kao Kerum mogu raditi što hoće.