Hoće li posjet premijerke Jadranke Kosor u ponedjeljak Bruxellesu staviti točku na niz spinova koji su u hrvatskim glasilima protekloga tjedna obilježili odnose s Europskom unijom? Sva je prilika da će ona poslije tih razgovora, želi li da napokon završe već pet godina dugi pristupni pregovori, morati pritisnuti mjerodavne ministre da ozbiljno prionu poslu. A ako ministri to i dalje ne budu znali, raspisati izbore.
Jer, dok europski izvori ponavljaju da samo o hrvatskoj Vladi ovisi hoće li pregovori završiti na proljeće, a u ljeto potpisati Pristupni ugovor, Vladi bliski izvori već spominju novinarima kako je vrlo malo izgleda da se sva poglavlja zaključe prije lipnja, a Pristupni ugovor potpiše prije rujna 2011..
Sa spinovima je prvi počeo “Vjesnik”. List čiji opstanak ovisi o dobroj volji Banskih dvora ustvrdio je da bruxelleski diplomatski krugovi upozoravaju na to da Hrvatska u slučaju prijevremenih izbora može zaboraviti na skori ulazak u članstvo EU. Nije, doduše, nemoguće da bi neki diplomat zemlje članice u kojoj je na vlasti Europska pučka stranka pokušao takvim spinom pomoći ostanku na vlasti HDZ-a i HSS-a. Ne treba zaboraviti kako su pučani, s Angelom Merkel na čelu, čvrsto žmirili na sva upozorenja da vlada njihova člana Kostasa Karamanlisa vuče u propast i Grčku i eurozonu. Progledali su tek pošto je Karamanlis podvio rep i prepustio spašavanje zemlje socijalistima Giorgosa Papandreoua.
No nema govora da bi se članstvo Hrvatske ugrozilo promjenom vlade; to je i Europska komisija odmah zanijekala. Dapače, zamjenom nesposobne vlade stručnom Hrvatska bi mogla s puta u gospodarsku i inu propast skrenuti na put oporavka. To bi i završetku pregovora dalo dodatan zamah. Nisu li se krajnje spori slovački pristupni pregovori iznimno ubrzali pošto je Mečiarove populističke diletante zamijenila sposobna vlada Mikulaša Dzurinde? Nije li Slovačka danas jedan od uzornih primjera zdravoga gospodarskoga rasta? I dok smo se s njome još donedavna uspoređivali po broju stanovnika, danas to više ne možemo: hrvatsko stanovništvo izumire, a slovačko raste.
Nova bi vlada možda mogla sastaviti i suvisle planove za preustroj škverova, tako da uspješno posluju a da nam ne zavlače svako malo ruku u džep. Ova to očito ne zna jer je rok koji nam je EU za to postavio bio istekao još u ožujku 2004. (!), a nije ih predstavila ni do danas. I kako onda povjerovati da će to sada napokon znati učiniti na vrijeme da na proljeće pregovori završe? Ta je Vladina nesposobnost vjerojatno glavni razlog zašto se počelo govoriti o novoj odgodi.
Ni poglavlje Pravosuđe i temeljna prava ne ovisi samo o borbi protiv korupcije koja, uostalom, još nije zahvatila “jake igrače”, a na razinama mjesne samouprave o njoj se i ne čuje. Njegovu zaključenju sigurno neće pomoći ispad predsjednice Ustavnoga suda koja je izvrijeđala hrvatske birače, porezne obveznike koji je plaćaju da bi im služila, kao da je članica kakve totalitarne vlasti, a ne čelnica najviše sudske instance u demokratskoj državi.
Posljednji spin, da bi moguće promjene Lisabonskoga ugovora, koje bi se ratificiralo kroz hrvatski Pristupni ugovor, usporile ulazak Hrvatske, ide pak vjerojatno za time da se krivnja za novo kašnjenje svali na Uniju. No stvarnost je posve suprotna: čak su i Britanci rekli da bi ih prihvatili u parlamentu, bez referenduma! Dogovore li se zemlje članice o tim promjenama – a nije to još posve sigurno – ulazak Hrvatske ubrzao bi se jer bi se nastojalo da stupe na snagu prije no što s istekom 2012. istekne i sadašnji ustroj za spašavanje zemalja s teškoćama plaćanja, koji će one zamijeniti.
Umjesto nastavka spinanja, ne bi li bilo poštenije da Vlada otvoreno stane pred birače?
U inače dobrom članku nedostaje prikaz Šeksokracije (Šeks + kratein = vladati) odnosno što je EU poručio VLADA Šeks svojim postupcima posljednjih mjeseci. A poruka, dakako onako između redaka, je da će biti kako on odredi - na ljestvici od Ustavnog suda do saborskog odbora za imenovanja. Pa onda nije teško zaključiti da se uzalud trse naši pregovarači oko Poglavlja 23 koje i je uvedeno nakon što su Bugarska i Rumunjska izblefirale EU da su pravne države. Sumarno - ne mogu zlatousti pregovarači palamuditi jedno, a da se strani veleposlanici u RH mogu uvjeriti u nešto sasvim drugo. Da tip roza obraščića, vještiji u držanju čaša i od samoproklamiranog istarskog somelijerskog gurua Jakovčića - bukvalno drma uzduž i poprijeko hrvatskog pravosudnog sustava i još daje osione izjave spuštajući se niz saborske stube, zar ne?