Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić nije napravio nikakav “iskorak”, kako se moglo pročitati na nekim portalima, kada je na svom Facebook profilu objavio prije nekoliko dana svoje mišljenje-poruku-apel o Gay Prideu u Splitu, nadahnut dnevnim čitanjem Evanđelja toga dana, koje kršćane uči da nikome “zlo za zlo ne vraćaju...”.
Nije to bio biskupov ni “iskorak” ni “kontra”, već posve evanđeoski stav pastira, svećenika i kršćanina, koji za prosudbu događaja oko sebe (napose onih dvojbenih i iritantnih) kao glavnu mjeru uzima Evanđelje i čvrsto se drži Božje riječi. A ona, kao što se moglo vidjeti i u prošlotjednom nastupu pentekostalca dr. Vedrana Đulabića (inače profesora na zagrebačkom Pravnom fakultetu), uvijek “pali” jer, kako reče dr. Đulabić, sam Krist sve svoje sljedbenike poziva da ne čine ono što ne bi htjeli da se čini njima samima, tj. još dublje i evanđeoskije, ne činite zlo nikome jer ste na taj način izravno u konfliktu sa Stvoriteljem i jao vama na Posljednjem sudu! Dakle, dvojica kršćanskih teologa, jedan katolički biskup i jedan protestantski teolog, daju jasne gabarite rute kojom se kršćani imaju kretati ne samo za splitskoga Gay Pridea nego i svakog drugog.
I to doista ohrabruje, baš kao što žalosti kada se teologijom počnu baviti nadripolitičari tvrdeći kako je Hrvatska “katolička zemlja u kojoj pederima nije mjesto” ili ulica, koja na površinu baca marginalne i radikalne skupine samozvanih bojovnika, koji samo dolijevaju ulje na vatru onima koji su je namjerno potpalili ne kako bi ogrijali svoja i tuđa srca nego užgali golem i razoran požar. A sve, uh, pod izlikom zaštite ljudskih prava. Najveći zaštitnici ljudskih prava upravo su kršćani. I to ne zato što bi se pozivali na manjinu ili većinu, ustavom ili drugim zakonima zajamčene slobode, demokratske stečevine ili neke druge pravne tvorbe, nego zato što je u središtu njihova poslanja upravo zaštita najmanjih, najslabijih i nemoćnih u zajednici, društvu ili državi.
Dakako, ne čini se da je tako kod nas u stvarnosti svaki put jer se Crkva, tj. njezino vodstvo i službenici, često i sami izdižu iznad tog “evanđeoskog minimuma” i postaju kasta povlaštenih, bahatih i nedodirljivih. Kada ih kao takve prepoznaju političari, u njima odmah vide svoje partnere i žele stvoriti zajedničku moć kojom bi istrijebili neistomišljenike u zemlji u kojoj danas nema mjesta za pedere, a sutra za neke druge, jer će oni propisivati kriterije. A kriterije kršćanima propisuje isključivo Evanđelje koje, primjerice, kaže da je Isus bio listom uz “pedere” svoga vremena: carinike, prostitutke, gubavce, nepokretne, sirotinju...Čitavu hordu koja ga je slijedila kako bi mu barem dotaknula halje i na taj način “ozdravila”. I duhom i tijelom. I umom i srcem. Jer je imao snagu da grijeh preobrazi u krepost, vjeru u nevjeru, kurvu u poštena čovjeka.
I u sklopu toga nauka jasno stoji da je homoseksualizam nezdrav i grešan, promašen i pogrešan, što jako dobro baštine sve kršćanske denominacije na svijetu i u ime te ostavštine imaju pravo braniti obitelj i brak, muškarca i ženu, kao jedini modus (su)života. Što im nijedna demokracija ne može uskratiti, ali biskupi i teolozi stalno moraju držati osvijetljenim.
04.06.2012. u 12:05h xxl je napisao/la: je , bio je ali su ti isti preobratili se i živjeli kristovu vjeru. tj stavili su točku na svoj prijašnji život i započeli drugi . --- Pavičić isto to tvrdi, zanima me kakoko će tekst komentirati pobornici "gay-pride"-a ...