Čim se za to stvore uvjeti, sirijska Palmira, oaza s ruševinama antičkog grada pod zaštitom UNESCO-a, čovječanstvu će biti vraćena onakva kakva je bila. Može se to zahvaliti digitalnoj arheologiji, grani arheološke znanosti koja se razvijala paralelno s modernim računalnim sustavima. Još od 1973. godine redovito se održava i godišnja arheološka konferencija (CAA – Computer applications in Archaeology) na kojoj se govori o primjenama i spoju računalnih znanosti, matematike i arheologije. U moderno doba ona se primjenjuje u svim aspektima arheoloških istraživanja. Od prikupljanja dokumentacije na terenu i stvaranja baza podataka, do daljinskog pretraživanja (remote sensing) putem zračnih ili satelitskih fotografija, laserskih snimaka i geofizike, kaže nam Miroslav Vuković s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Lasersko dokumentiranje
– U Hrvatskoj se primjenjuje u gotovo jednakom opsegu i širini kao i u inozemstvu. Posljednjih godina arheološka dokumentacija ostvarila je znatne napretke i danas se aktivno koriste metode poput laserskog skeniranja (LiDAR) i izrade 3D modela nalazišta uz pomoć fotografija na većini arheoloških nalazišta u Hrvatskoj. Osim u dokumentaciji, primijenjene su i metode zračnog laserskog skeniranja (LiDAR) na području Požeške kotline u sklopu projekta ENTRANS pod vodstvom dr. sc. Hrvoja Potrebice, izv. prof., kojima su potvrđena postojeća nalazišta na području Kaptola i njihovi gabariti te otkrivena i neka nova nalazišta u bližoj i daljoj okolici – kaže Vuković i dodaje da se digitalna arheologija primjenjuje aktivno na većini arheoloških nalazišta diljem svijeta u većem ili manjem opsegu.
– U smislu očuvanja i zaštite kulturne baštine trenutačno se široko primjenjuje metoda izrade 3D modela nalazišta, objekata i pojedinih nalaza, pogotovu onih na ugroženim područjima. Dobar primjer je rad Instituta za digitalnu arheologiju iz Oxforda na sad već devastiranom nalazištu u Palmiri. Lasersko skeniranje može se primijeniti kao alat za arheološku dokumentaciju, ali i kao metoda daljinskog pretraživanja. Najbolji primjer je primjena zračnog laserskog skenera iznad guste džungle u Kambodži gdje su otkrivene strukture zaboravljenih gradova i hramova, sve uz pomoć digitalne arheologije. Dakle, upravo će digitalna arheologija odigrati glavnu ulogu u događaju koji zadnjih godinu dana zaokuplja svjetsku javnost – rušilačkom ponašanju ISIL-a prema vrijednim arheološkim nalazištima na područjima koja su zauzeli.
Najvrednije nalazište je upravo Palmira koju se nije štedjelo ni na početku ratnih djelovanja na tom području gdje je preko nje građena cesta, obrambene strukture i slično, a u koju se svrhu s nalazišta izvlačio i materijal. Sve je kulminiralo ljetos kada su u zrak dignuti praktično svi spomenici poput hramova Baal Shamin i Bel, Trijumfalnih vrata te ostali vrijedni spomenici nekada veličanstvenog grada. Pridodajmo tome i uništenje starog asirskog grada Nimruda u Iraku. ISIL-ovci su veličanstvene stupove hrama Bel minirali, a onda za njih vezali trojicu zarobljenika te ih na taj način pogubili. Ranije su palmirsko kazalište iskoristili za egzekuciju zarobljenih sirijskih vojnika. Lokalnog arheologa, 82-godišnjeg Khaleda al-Assada, koji se o ruševinama brinuo posljednjih 40 godina, obezglavili su nakon što im je odbio reći gdje su pohranjeni artefakti s nalazišta. Inače, ISIL ima svoje ministarstvo starina koje se bavi plasiranjem nađenog na svjetska tržišta ako se za njih može dobiti kakva povoljna cijena. Ostaci ruševina nakon miniranja jednostavno su uklonjeni, što zorno pokazuju satelitske snimke područja. Sva su ta zvjerstva nad arheološkim nalazištem pod zaštitom UNESCO-a ISIL-ovci uredno dokumentirali i poslali u svijet. Neki kažu da su to učinili kako bi zadobili medijsku pozornost iako je njihovo službeno stajalište da se rješavaju bogohulnih i idolatrijskih obilježja na teritoriju svoje "države".
U svakom slučaju, ISIL je uložio znatnu energiju, čak uzeo i pauzu u ratovanju, kako bi se obračunao s poviješću čovječanstva urezanom u sirijske iskopine. Očito su i njima one podjednako važne kao i ostatku svijeta, samo na drugi, zlokobniji način. Da se istim "poslom" bave sve frakcije u sirijskom sukobu slabo je opravdanje za okrutan obračun sa svjetskom baštinom koji se obavlja i krampovima i buldožerima. Jasno, dvostruka je uloga tog uništavanja – nestankom takvih lokaliteta i lokalno stanovništvo gubi svoju poveznicu s poviješću koja je mjestimice duga i tri tisuće godina. Kod Palmire je riječ o periodu koji seže od prethelenističkog do kasnog klasicističkog, s građevinama napravljenim u razdoblju od 5. st. pr. Kr. pa do prvog stoljeća poslije Krista. U Palmiri se nalazila najbolje sačuvana rimska arhitektura istočnog Sredozemlja. No, ima ljudi koji se ne predaju. Na Oxfordu djeluje Institut za digitalnu arheologiju, i to zajedno sa sličnim odjelom na američkom Harvardu. Institut je 2012. godine osnovao američki pravnik Roger Michel koji ga i sada vodi s ciljem da se stvori baza visokorezolucijskih fotografija i trodimenzionalnih slika stvari poput papirnih i papirusnih dokumenata, epigrafa i malih artefakata otvorenog tipa. Cilj je bio da se na taj način sačuva naslijeđe od elementarnih nepogoda poput poplava i starenja. Nitko nije mislio da će ga trebati čuvati i od terorističke organizacije poput ISIL-a.
Kraj crnog tržišta
Taj je projekt angloamerički institut nazvao Baza milijun fotografija. Samo što to nije točan naziv jer planira se napraviti njih čak 20 milijuna. Riječ je o koncentriranom naporu kojim bi se dokumentirali lokaliteti u zonama rizika diljem Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Većina ih je na UNESCO-ovoj listi ugrožene svjetske baštine. U tom nastojanju poduprli su ih UNESCO i vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nabavljene su 3D kamere, u vrijednosti samo 50-ak eura, koje su kasnije prerađene u tu svrhu te predane volonterima. Oni na diskretan način obavljaju taj, sada se pokazuje, ključan posao. Nije bio problem pronaći ih, sada je na terenu čak pet tisuća volontera koji neumorno bilježe situaciju na lokalitetima te ih šalju u bazu. Iako je na početku osnovna namjena bila istraživanje, procjena baštine, obrazovanje te kopiranje, sada odjednom na važnosti dobiva ovo posljednje – kopiranje. Tu je i nova svrha, artefakte koji se pojave na svjetskom tržištu, a čije porijeklo trgovci skrivaju, bit će moguće prepoznati i odrediti gdje i kada su točno bili na nekom od snimljenih nalazišta. Na svaku je kameru priključen GPS lokator koji će na svaku snimljenu fotografiju utisnuti točno vrijeme i lokaciju. Ovo se čini pogotovu korisnim jer, primjerice, FBI je proglasio kupnju takvih predmeta kažnjivom. Jasno je i zašto volontere Institute for Digital Archaeology zovu i Monuments Men novog doba. Podsjetimo, ako već niste gledali film, skupina je znanstvenika i stručnjaka potkraj Drugog svjetskog rata posvetila svoj boravak na tada još opasnom europskom tlu pronalasku i očuvanju umjetnina koje su opljačkali nacisti. I oni su, slično kao i ISIL, dobar dio opljačkanog blaga uništili radije nego da dođe u savezničke ruke a i danas se otete umjetnine nalaze po različitim zbirkama, bankama ili crnom tržištu. Ako otuđene umjetnine ne bude moguće prodati, možda to bude neki od faktora da se upropaštavanje zaustavi. Sretna je okolnost kod Palmire što su fotografi dragovoljci tamo dospjeli prije nego što je uništenje započelo pa je njezina dokumentacija i najpotpunija. U suprotnom, to bi bilo jako teško s obzirom na to da se dragovoljne sudionike pothvata instruira da zaobilaze područja pod izravnom kontrolom ISIL-a ili njihovih saveznika.
3D printanje u betonu
Također, fotografije se objavljuju tek tri mjeseca nakon što ih se napravi tako da se ne može locirati tko ih je i kada napravio. Sada je već pohranjeno oko 200.000 fotografija, a očekuje se da će ih do kraja godine biti i milijun, što je očito daleko više od plana. Od tako detaljne arhive očekuje se dosta, neki bi se dijelovi Palmire doista mogli i obnoviti, odnosno rekonstruirati po uzoru na nekadašnje građevine. To bi se učinilo novom tehnologijom 3D printanja u betonu, a beton je jedan od materijala koji se najviše upotrebljavao u staro doba. Dakle, koristio bi se isti materijal kojim su te građevine zapravo i sagrađene.
– Naravno da nijedan lokalitet nije moguće u potpunosti identično rekonstruirati, ali modernim metodama dokumentiranja moguće je zabilježiti postojeće stanje u tri dimenzije s vrlo visokom razinom točnosti, na razini milimetara. Na temelju takvih preciznih setova podataka moguće je vrlo vjerodostojno rekonstruirati devastirana nalazišta poput Palmire, bilo u fizičkom ili u digitalnom obliku – kaže Miroslav Vuković. Konkretno, razmišlja se o ponovnoj gradnji slavoluka hrama Bel za koji je računalna simulacija već gotova, a trebao bi se javnosti predstaviti za Svjetski dan baštine koji se održava u Londonu sljedećeg ožujka. Što se tog objekta tiče, on nije do kraja uništen, za razliku od glavne zgrade i arkada, to se pripisuje njegovoj čvrstoći. Značenje je tog projekta drukčije, poruka je to ISIL-u kako rušenjem ipak ne uspijeva u namjeri da povijest ostane u zaboravu.
Sličan se pothvat odvija i u jednom drugom važnom arheološkom nalazištu, iračkom Mosulu gdje je tamošnji muzej temeljito opljačkan i uništen. Initial Training Network for Digital Cultural Heritage financira Europska unija. Tu nema izravno uključenih dragovoljaca, već se prikupljaju fotografije koje su ljudi slikali na kakvom putovanju te također služe digitalnoj rekonstrukciji tamo uništenih artefakata i građevina. 3D modele izrađuju kompanije Sketchfab i Nframes, a mogu se vidjeti na webu Projekta Mosul gdje je jasno da se radi o preciznosti dovoljnoj da 3D printer doista može izvući doista vjerodostojan model. Dosad je takvih modela izrađeno 31, poput znamenitog Lava iz Mosula. Da se radi o svjetskom naporu svjedoči i projekt neovisnog britanskog arheologa Conrada Parsonsa koji se u svojem projektu Palmira Photogrammetry bavi digitalnom rekonstrukcijom nalazišta. Primjena fotogrametrije pak i u Mosulu i u Palmiri omogućit će da jednog dana sve te fotografije budu pretočene u trodimenzionalni virtualni prostor posve nalik onome kakav je tamo donedavno postojao. Danas su fotogrametrijski 3D modeli standard u dokumentaciji arheoloških iskopavanja, a želja je Projekta Mosul da se u budućnosti virtualno ponovno sagrade sva nalazišta i muzeji na Bliskom istoku.
>> Islamska država razorila slavoluk pobjede u 2000 godina starom gradu
>> Militanti Islamske države raznijeli 2000 godina stare hramove
I treba. To je svjetska bastina i to treba, ako nista obnoviti i pokazati divljacima da ne mogu pobijediti...