Svaki put kad se zaustave na benzinskoj stanici i napune spremnik, vozačima na naplatu stižu brojna domaća i globalna proturječja. Rušenje cijene sirove nafte trebalo bi urazumiti Rusiju, Iran i Venezuelu, ali u trgovinskom ratu koji je pokrenuo SAD ne gubi samo ruski budžet. Europska se unija muči s niskom inflacijom i deflacijom kod nekih članica, i u takvim je okolnostima pad cijena nafte loš kamenčić u mozaiku jer može preokrenuti kola nizbrdo.
Euro slabi, a kako je dolar glavno obračunsko sredstvo u trgovini naftom, i za jeftiniji barel nafte treba izdvojiti više eura, pa onda i kuna. Primjerice, prije šest godina dolar je bio oko 4,5 kuna, prije dvije 5,5, a sad je već 6,20. Jačanje dolara jedan je od razloga što se pojeftinjenje s globalnih tržišta sporije prelijeva u našu zemlju, no nije i jedini.
U cijeni litre benzina nakalemilo se od 51 do 55 posto fiksnih državnih davanja, tako da nabavna cijena nafte čini približno trećinu maloprodajne cijene. Ako ona pojeftini 30%, naši potrošači ne mogu očekivati da cijena padne više od 10%, uz uvjet da se tečaj ne mijenja. Nije loše što je ministar Vrdoljak trgovcima naftom očitao lekciju zbog visoke marže, no bilo bi dobro da i državu netko može prisiliti da se odrekne dijela svoje dobiti iz benzina, jer za jeftiniji benzin moramo imati i jeftiniju državu.
>> Barel pojeftinio 35, a gorivo samo 13 posto
ne bi se slozio sa postavljenom tezom da drzavama ne pase niska cijena zbog opceg gospodarskog stanja....to ne pase politicarima koji deru gradane sa visokim nametima kroz naftu....ekonomiji bi to itekako pasalo jer to znaci manji trosak u proizvodnji, vece migracije u turizmu....vise novaca u kucnim budzetima za ostale stvari....problem je samo skupim drzavama odrzavati taj nivo....treba pojeftini drzavu drasticno i svima ce biti bolje...