"O mojim sinovima pričaš gluposti. Rekao sam Kreši da te treba prebiti..." prijetnja je koju je navodno Stipe Milanović, otac premijera Zorana Milanovića, uputio u subotu Velimiru Bujancu.
Bujanec je o navodnim prijetnjama izvijestio na svome profilu na Facebooku, navodeći i da ga je policija slala od postaje do postaje prije no što su zaprimili prijavu te da su ga tjerali da potpiše izjavu o tajnosti izvida, što je on odbio.
U policiji su potvrdili da su zaprimili Bujančevu prijavu protiv Stipe Milanovića zbog prijetnje, no o detaljima prijave nisu htjeli govoriti. Kazali su da su izvidi u tijeku, a ostale Bujančeve navode nisu htjeli komentirati.
Inače, prema članku 206.f ZKP-a izvidi su tajni, a osoba koja u njima sudjeluje, obavještava se da je odavanje sadržaja izvida kazneno djelo.
>> Bujanec: Sisački HSP-ovac Veljko Novak prijetio mi je smrću
Što povezuje Zorana Milanovića, peruanski narkokartel, jednu od najvećih banaka u Zagrebu i Antu Bakovića, bivšeg zamjenika šefa hrvatske krovne obavještajne agencije (HIS) involviranog u neke od najgorih kriminalnih afera početkom prošlog desetljeća kad se u Zagrebu vodio oružani rat dvaju klanova, hercegovačkog i knežijskog? Povezuje ih, ako je točna rekonstrukcija vodećih hrvatskih novinara – biznis biznismena Krešimira Milanovića, mlađeg brata Zorana Milanovića. ”Za njega ja”, kaže premijer, ”ne mogu odgovarati!” No, Krešo se u sklapanju poslova oslanja upravo na bratov autoritet, svjedoči bivši ministar financija, Slavko Linić, koji je objasnio da je dečko ”više od sto puta” intervenirao u Poreznoj upravi oko poslova nekih svojih partnera. A sad se pokazalo da ga je Zoran spreman zaštiti autoritetom svoga ministarstva financija kojim upravlja novi poslušni kadar Boris Lalovac! Krešo ima 45 godina i o njegovu predživotu ne zna se puno – nije završio fakultet, nego je postao, navodno, NKV građevinski poduzetnik. Kao i oca, Zoran Milanović ga je nastojao zadržati u dubokoj pozadini, s tim što je za Krešom u posljednje četiri godini ostajao dug trag afera i propalih poslova (a tata je od afera imao jedino verbalni nasrtaj na zagrebačkog smetlara slabih živaca). O Kreši su novine pisale samo sporadično, što nije čudno uzme li se u obzir kakav je medijski teror zavela SDP-ova vlada. Nikad se u Hrvatskoj nije vodila tako restriktivna politike prema novinama i novinarima. Tuđman te tužio sudu, Sanader nastojao potkupiti, ali Milanović i Josipović unijeli su u zakon i četvrti stupanj kaznenog progona – institut ”blaćenja”, koji sucu omogućuje da osudi novinara koji objavi istinitu vijest, ako ta istina škodi tužitelju, a ”nije u javnom interesu”. Na sudu ti, dakle, više ne vrijedi dokaz istine. Svim političarima sviđa se ta legislacija, ali jedino su Milanović i Josipović bili dovoljno bezobzirni i antieuropski orijentirani da to pretoče u zakonsku normu.