Alternativa koncesiji samo je jedna – emisija osiguranog ili neosiguranog javnog duga kojim bi se refinancirale obveze operatera hrvatskih autocesta u 2014. i 2017. godini, koja mora biti praćena stvarnim i realno utemeljenim restrukturiranjem poslovanja HAC-ONC-a za koje dosad, unatoč svim raspoloživim mehanizmima, nije bilo političke volje – navodi to Mihaela Grubišić Šeba, znanstvena suradnica zagrebačkog Ekonomskog instituta u članku “Moraju li se hrvatske autoceste dati u koncesiju?”
Trošarine na gorivo
U zaključku tog članka ona piše da u slučaju reprograma država kratkoročno gubi pravo na preraspodjelu trošarine za gorivo i ubiranje koncesijske naknade koja bi kratkoročno smanjila deficit državnog proračuna, no dugoročno u tom scenariju država dobiva više proračunskih prihoda, mogućnost preraspodjele trošarine za gorivo za druge namjene nakon otplate najvećih dugova hrvatskih operatera autocesta, a ne izlažući se riziku izdavanja garancija koncesionaru i njihovom negativnom učinku na državni proračun.
Prema analizi Mihaele Grubišić Šebe, u slučaju davanja autocesta u koncesiju, neto učinak na državni proračun bi kod 30-godišnje koncesije bio 8,5 milijardi kuna, 40-godišnja koncesija donijela bi u proračun 13,06 milijardi kuna, a 50-godišnja 16,23 milijarde kuna. Pri tome je uzeto u obzir da se cijela koncesijska naknada – 16,5 milijardi kuna za 30 godina, 19,47 milijardi kuna za 40 godina i 21,64 milijarde kuna za 50 godina – upotrijebi za otplatu kredita HAC-a i ARZ-a.
S obzirom na to da je iznos tih kredita znatno viši od koncesijske naknade, ostatak neotplaćenih kredita morat će se plaćati iz državnog proračuna. Stoga bi proračun zbog otplate tih kredita bio u minusu 10,38 milijardi kuna za 30 godina koncesije, 7,45 milijardi za 40 godina i 5,27 milijardi kuna u 50 godina. No pozitivna je stvar u ovom slučaju oslobađanje 60 lipa iz cijene litre benzina koje su išle HAC-u. To godišnje znači 1,4 milijarde kuna, a u slučaju 30 godina 42 milijarde kuna, u 40 godina 56 milijardi kuna, a u 50 godina 70 milijardi kuna. Kad se ti iznosi diskontiraju po stopi od 6,2 posto (po kojoj se država zadužila kad je pisan članak) oni na rok od 30 godina iznose 18,9 milijardi kuna, a 20,5 i 21,5 milijardi kuna bude li koncesija na 40 ili 50 godina. Kad se oduzme neto učinak koncesijske naknade i oslobađanje trošarine na proračun, dobije se prije navedeni neto učinak. Ako bi se pak išlo na reprogram dugova, taj bi učinak bio veći. Najveći su problem dospjeli krediti 2014. i 2017. godine, dok u svim ostalim godinama prihodi HAC-a i ARZ-a nadmašuju rashode.
Konzervativna računica
Nakon tih kritičnih godina, mogla bi se osloboditi trošarina na gorivo. Tako bi se u sljedećih 30 godina, ako se reprogramiraju kritični dospjeli dugovi i restrukturira HAC-ONC, u državni proračun slilo 15,6 milijardi kuna, u 40 godina 18,5 milijardi, a u 50 godina 20 milijardi kuna. I to uz vrlo konzervativnu računicu, bez rasta prometa.
>>Cijeli specijal o monetizaciji hrvatskih autocesta pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista
>>Hajdaš Dončić: Ili monetizacija ili Pelješki most
>>Grčić: Poniremo sve manje. Dalić: Strelovit rast duga vodi zemlju u propast
>>Milanović: Monetizacijom bi platili dug autocesta i uštedjeli golem novac!
Nedamo naše ceste.Pa makar i kruha bili gladni.Jer smo mi izgradili ceste,a Pelješaćki most.Je već trebo biti gotov.Nije zbog ovi na vlasti.Jer su u saboru bili protiv.Sad bi se most već i sam isplatio.Sad ovi na vlasti se vade na most.Isto ka i za INU.Prodao i je Račan,a Sanader je kriv.Loše vino se zove bučkuruš,a ja vidim da i takvu vladu imamo....