Odluka haaškoga sudišta da pokrene postupak protiv (još jedne) skupine
novinara postiže obrnut efekt od željenoga.
Umjesto da se kažnjavanjem promiče poštovanje spram te ustanove (jer,
optuženi su zbog nepoštovanja sudišta), njezin je ugled ovime dodatno
narušen. Razlog je trojak: a) u suđenju počiniteljima ratnih zločina
sudište ne postiže ni one rezultate koje je bilo i samo najavilo;
b) namjesto toga okreće se novinarima (desecima) koje procesuira znatno
uspješnije od onih zbog kojih je zapravo bilo osnovano;
c) procesi protiv novinara (uz dva izuzetka) provedeni su bez
opravdanja u funkcioniranju sudišta. U sadašnjem slučaju posebice
zabrinjava treći od navedenih aspekata. Sudište je i samo s
odmakom od deset dana ukinulo oznaku tajnosti na dokumentu zbog
čijega se objavljivanja (mjesecima kasnije) procesuira skupina
novinara.
S druge strane, jedini razlog zbog kojega bi slobodu medijskoga
izvještavanja doista trebalo ograničiti jest zaštita identiteta
svjedoka koji svojim iskazima (katkada doslovce u opasnosti za život)
omogućuju suđenje ratnim zločincima. U rečenome slučaju o ovomu nema ni
riječi, pa je postupanje sudišta to manje razumljivo.
Osim toga, u sudištu očito nemaju jasnu svijest o značenju tajne.
Objavljivanjem dokumenta koji je bio označen tajnim on to, logički,
prestaje biti riječju, svi oni koji su ("ponovno") razotkrili
tajnu (nakon što ju je HTV obznanio) nisu mogli prekršiti pravilo, čak
i pod višestruko spornom pretpostavkom da je to i HTV
učinio.
NAGLASAK
Otvori KEKS Pay
