Ako baš nije prijeko potrebno, idućih tjedan dana ne kupujte cipele, namještaj, sladoled, gajbu piva, šampone... Suzdržite se od rasprodaja zimske odjeće koje još traju, a tjednu kupnju namirnica svedite na ono nužno, osnovno – posegnite radije za zalihama iz smočnice i ledenice.
Poručuju nam to potrošačke udruge iz nekoliko hrvatskih gradova ujedinjene u savez pozivajući hrvatske potrošače na bojkot šopingiranja – prvi put u našoj mladoj demokraciji. Primjeri drugih europskih zemalja pokazuju da bojkot ima smisla, Talijani su lani opominjućim jednodnevnim nekupovanjem legendarne nacionalne namirnice, tjestenine, uspjeli poništiti njeno tadašnje poskupljenje, a i Grci su znatno zauzdali svoje kad je drastično poskupjela hrana nakon ulaska u Europsku uniju te prelaska na euro kao sredstvo plaćanja.
Činjenica jest da su globalna zbivanja poslije utjecala na cijenu hrane svuda, pa i u tim zemljama, ali masovno pokazivanje zuba i skrivanje novčanika ošamutilo je sve one koji čine lanac na čijem je kraju potrošač. Jer ta zadnja karika, potrošač, zlatna je karika cijelog procesa, bez njega nijedne prethodne ne bi ni bilo. Ako se putem – distribucijom i posredovanjem – to zaboravi i voda skrene na drugi mlin, zlatna karika ima pravo i ima moć na to podsjetiti.
“Ljudi su bit ove akcije”, podsjećaju inicijatori. E, sad, u našem slučaju ljudi su specifični. Prva reakcija na inicijativu u Hrvata obično je skepsa. Kiselo “da, ali...” ili oprezno “ma tko će ...” te podrugljivo “daj, molim te...” – uvertira su za bujice argumenata kojima će mnogi dokazivati zašto je akcija ionako osuđena na propast. Ima ih kojima će stvar biti zanimljiva – ali će autistično očekivati da je odrade neke udruge, predsjednici i vođe ovog i onog ili netko treći.
A obvezno ima i onih koji će u svemu vidjeti nečiju zavjeru i tuđi interes. Riječju, našem mentalitetu nije baš blizak građanski neposluh. Puno bliže nam je trpjeti, trpjeti unedogled, malo gunđati pa opet trpjeti, te na kraju eventualno puknuti pa prijetiti negdje bombom ili skokom. Na one pak koji tako ekstremno zaprijete, drugi gledaju kao na luđake, i nastavljaju trpjeti.
E, sad. Stvari se s vremenom mijenjaju. Ne tako davno cigarete su bile prirodna pojava i pušilo se uzduž i poprijeko. No svijest o koristi nepušenja iz godine u godinu sve je jasnija. “Pa neću ja biti zadnja budala koja puši”, odlučila je nedavno i jedna okorjela, dugogodišnja nikotinska ovisnica i priključila se sve širem krugu nepušača. Bismo li se tako mogli svi mi malo okušati u susprezanju od kupnje? Barem pod krinkom korizme!
Otvori KEKS Pay
