Postaje sve jasnije da su Europa i njen jugoistočni dio, ali nadasve
one zemlje koje su još donedavna pripadale komunističkom bloku, najveće
žrtve političkog razračunavanja između Rusije i Ukrajine. Naravno, na
prvi pogled sve izgleda kao da je riječ o nekakvoj nadrealističnoj
priči radnja koje se odigrava u ledenom siječnju, ispred svijetlomodre
kulise smrznutih srednjoeuropskih jezera.
Na prvi pogled priča sugerira da su obje zemlje jednako krive. Moskva
optužuje ukrajinsku vrhušku da torpedira sporazume i “krade” ruski
plin. Juščenko kontrira da Rusi u njegovoj zemlji imaju “imperijalne
ambicije”. Europska bi komisija pod vodstvom Manuela Barrosa obje
zemlje strpala u isti koš i najradije tužila sudu. Najveće gubitke trpi
upravo generator priče Gazprom, koji je od prvog siječnja do danas zbog
zastoja u isporukama već izgubio milijardu i pol dolara.
Ali Gazprom nije samo privredni div. On je istodobno trenutačno i
najsnažniji instrument ruske politike u rukama Vladimira Putina i
njegovih ambicija ponovnog vraćanja Rusije na međunarodnu scenu kao
velesile.
U najnovijoj knjizi “Gazprom – biznis i vlast”, ruski pisac Valerij
Panjuškin nekadašnjeg šefa komunističke tajne službe KGB i sadašnjeg
premijera Vladimira Putina naziva Gasputin, aludirajući pritom na
Gazprom i na nekadašnjeg kontroverznog Rasputina, primitivnog mistika
iz Sibira koji je imao neograničeni utjecaj na dvoru zadnjeg ruskog
cara Nikolaja Romanova, prije svega na njegovu suprugu Aleksandru
Feodorovnu. Premda je sada Dimitrij Medvedev predsjednik ruske države,
sve je pregovore s Manuelom Barrosom i njemačkom kancelarkom Angelom
Merkel o plinskoj krizi vodio isključivo Vladimir Putin. Putin je isto
tako bio politički pokrovitelj ruske vojne intervencije u Gruziji.
Postavlja se pitanje: dokad će Gasputin smrzavati Europu? To je također
pitanje od prvorazredne važnosti za Hrvatsku. Zemlje današnje Europske
unije ranjive su na polju opskrbe energentima. Neke zemlje čak do 80
posto svojih potreba pokrivaju uvozom plina iz Rusije. S jedne strane,
to Moskvi omogućuje velik utjecaj u Europskoj uniji, koji je kudikamo
veći nego što bi ga ta zemlja inače imala. Primjerice, bivši njemački
kancelar Gerhard Schröder danas je jedan od vodećih direktora
Gazproma. S druge strane, Rusima i njihovim interesima ide naruku danas
rašireni antiamerikanizam u Europi.
Knjiga “Gazprom – biznis i vlast” nimalo ne dvoji da će Moskva tvrtku
Gazprom maksimalno upotrijebiti za svoje interese. Da bi spriječila
zapadni utjecaj na Ukrajinu, te da bi bivše članice istočnog bloka, a
danas članice NATO-a, ako treba, bacila na koljena.v
PLANET POLITIKE
