Čiča zalutao u šumi svojih zabluda. Teško se probija od grma do grma i
traži put, ali nikako da ga nađe. CRVENkapice na koje tu i tamo naleti,
a koje su u šumi zaostale još iz Drugog svjetskog rata, nisu mu ni od
kakve koristi, jer čak i ne znaju da je rat završen. Jedini koji bi mu
mogao pomoći je strašni vuk, ali ni od toga ništa, jer vuk se strogo
drži svoje uloge u staroj priči.
Naš predsjednik Stjepan Mesić već je mnogo puta ponovio, pa i neki dan
na proslavi Dana antifašističke borbe (u šumi kraj Siska), da “u
Jasenovcu nitko od ubijenih nije bio kriv, dok su u Bleiburgu mnogi od
ubijenih krivi za stradale u Jasenovcu” (JL, 23. 6. 08.).
Taj svoj omiljeni silogizam ponavlja Predsjednik kao dokaz za svoj,
istina, nikad eksplicitno izrečeni, ali uvijek prisutni zaključak da
zločin u Jasenovcu i zločin na Bleiburgu nisu jednaki, odnosno da se
zločin u Jasenovcu ni na koji način ne može opravdati, a onaj na
Križnome putu može, barem donekle.
U Jasenovcu je ubijen ujak mog dobrog prijatelja, mladi čovjek ni za
što kriv, kojemu nikad nigdje nije dokazana nikakva krivnja, a na
Bleiburgu je nestao moj ujak, mladi čovjek ni za što kriv, kojemu nikad
nigdje nije dokazana nikakva krivnja. Je li, prema logici zabluda s
Pantovčaka, smrt prijateljeva ujaka bez ikakve sjenke, a smrt moga
ujaka pod sumnjom, barem donke? Je li prvi ujak ubijen bez ikakva
razloga, a drugi s razlogom, barem donekle. Jer, ako se kaže da nitko
od stradalih nije kriv, nedužnost obuhvaća sve, a ako se, pak, tvrdi da
su od stradalih neki bili krivi, optuženi su svi!
Srž je Mesićeve zablude u nelogičnom povezivanje nedužnih i krivih.
Nedužni okruženi nedužnima jednako su nedužni kao i nedužni okruženi
krivcima. Smrt nedužnoga ujaka u Jasenovcu i smrt nedužnoga ujaka na
Bleiburgu ni u čemu se ne razlikuju. Obje su za osudu i neoprostivi je
grijeh bilo koju od njih sumnjčiti, makar i donekle!
To nikako da shvati zalutali čiča. I nikako da dokuči na kakvu se
pogibeljenom terenu našao!
Nisu li se i likvidacije milijuna i milijuna nedužnih ljudi u 20. st.
opravdavale tvrdnjama o nesumnjivoj krivici nekih od njih!? Što bi se,
uostalom, dogodilo kad bi se otkrilo da je među zatočenicima Jasenovca
bilo i onih koji su za nešto bili krivi?
Što bi Mesić rekao na nespornu činjenicu (v. memoarske knjige
jasenovačko-gradiških logoraša Ilije Jakovljevića i Đorđa-Jure Miliše)
da je među jasenovačkim zatočenicima bila i nekolicina ustaških
glavešina, od kojih ni jedan, bez obzira na povlašten status, nije
izvukao živu glavu? Bi li to, prema logici koju Mesić primjenjuje za
Bleiburg, značilo da su i žrtve Jasenovca suspektne, barem donekle?
Sve je to toliko nakaradno, da je jasno zašto ni vuk iz priče s čičom s
početka ne želi imati nikakva posla.
GOST SURADNIK
