Hrvati pate od bolesne sklonosti pretjerivanju. Kad god nastupe javno, oni svoj stav uobliče na tako ekstreman način, da se više ni njihovi istomišljenici ne mogu s njima složiti. A kad povedu kakvu inicijativu, onda im je važnije da istresu svoje užarene emocije nego da inicijativa uspije.
Zato im tako često inicijative i propadaju. Kao primjer mogu poslužiti događaji oko onoga zagrebačkog trga na kojem stoji HNK, a koji se sad zove Trg maršala Tita. Našla se, naime, nekakva građanska udruga koja traži da se to ime promijeni. I, našla se neka druga grupa koja je spremna to ime braniti.
U tome još nema ničega spornog. Ali, kako su te dvije strane formulirale svoje stavove? Evo kako. Oni koji se zalažu za promjenu imena trga ustvrdili su kako je Tito bio jedan od najkrvavijih zločinaca XX. stoljeća. A oni koji brane ime trga doviknuli su kako se tu zapravo napada hrvatski antifašizam, pa se, dakle, promjena nikako ne smije dopustiti.
I iz aviona se vidi da ni jedni ni drugi nemaju pravo. Jer, u natječaju za najvećeg zločinca XX. stoljeća, Tito ne može ući ni u polufinale, naprosto zato što je konkurencija prevelika. A osim toga, on je imao i dobrih poteza, što priznaju i njegovi neprijatelji. S druge strane, ne može Tito biti ni simbol antifašizma, jer on i nije bio antifašist sve do 22. lipnja 1941., kad je Njemačka napala SSSR. Do toga trenutka Hitler je njemu bio saveznik, kao i njegovu mentoru Staljinu.
No, manje je tu važno što je povijesna istina. Važnije je da obje strane pretjerivanjem odbijaju od sebe potencijalne pristaše. Ustvrditi kako je Tito najveći zločinac naprosto je neproduktivno, jer ga naši ljudi većinom tako ne doživljavaju. S druge strane, ustvrditi kako su svi koji traže promjenu imena trga zapravo fašisti, također je neproduktivno, jer je sasvim prozirna neistina.
Ljudi koji su se – kao i ja – politički formirali šezdesetih godina, lako će se u ovoj situaciji prisjetiti poučka koji su tada usvojili. Poučak glasi: kad god se negdje pojavi ekstremni stav, možeš biti siguran da iza njega stoji nekakva služba. Pa vi onda izvolite zaključiti što znači toliki broj ekstremista među Hrvatima.
A što se tiče imena onoga trga, to bi pitanje bilo lako riješiti, samo da razumni ljudi dođu u priliku o tome odlučivati, i da malo utihne dreka onih ekstremista. Moglo bi se, recimo, urediti tako da se Titu dade neki drugi trg, a ovome da se vrati njegovo staro ime (Kazališni, Sveučilišni). Ili nekako drugačije, ali svakako u duhu razuma i tolerancije.
A ne da nam i dalje ekstremisti oblikuju život. Činili su to kroz cijelu povijest, ne moraju valjda i sad.
Otvori KEKS Pay
