Ipak, sad je sve podredio nogometu, ostao je u Dinamu, no malo su ga omele ozljede. Prvo gležanj, a sad ima gips na lijevoj ruci.
– Pao sam na prste, puknula mi je kost, pomaknula se i morao sam na operaciju. Uskoro vadim konce, možda dobijem lakši gips. Ovaj mi smeta, mogu trenirati, ali nije za igranje. S njim nemam dobru koordinaciju, osjećam se kao mačka kad ostane bez brkova – kaže Mesarić.
U stanci se govorilo da će u Lokomotivu, no sad je u Dinamu počeo više igrati.
– Bilo je i malo sreće, ali poboljšao sam formu pa je trener odlučio da ostanem. Prioriteti momčadi su određeni, tu sam da pomognem zatreba li, da uskočim i dokažem da mi se može vjerovati.
Dinamo drži primat u HNL-u, no i dalje ga prati nedostatak europskog uspjeha.
– Dugi je to niz godina, duga priča koja se stalno ponavlja. Ljudi više ne očekuju samo naslov prvaka, nije im to više dovoljno, žele igru, gledaju europski nogomet i dio toga žele gledati i ovdje. Moramo biti strpljivi, trener ima viziju, trebamo ga slijediti i dobiti neko vrijeme da se igra razvije.
Vide li se ti pomaci?
– Malim koracima idemo prema boljem. Teško se može očekivati nekakva revolucija, no promjene u momčadi i igri se vide. Jesenas smo bili usredotočeni na rezultate, što je bilo primarno, a sad radimo na igri. Mnogo je puta Dinamu nedostajalo malo sreće, jedna lopta, sekunda, grba na terenu znale su biti odlučujuće. Kad sazrijemo, možda to ode na našu stranu. Pa da možemo ravnopravno konkurirati i za Ligu prvaka. A ona nam je cilj, sasvim legitiman.
Što je s drugim zanimanjem, hobijem? Bavite li se kazalištem?
– To mi je djelomice stvaralo probleme, tako da sam ga zapostavio. Teško je kad se koncentracija i energija rasprše. Odlučio sam posvetiti se nogometu. A u kazalište odem na koju predstavu.
Mesarić u zadnje vrijeme, kaže, čita psihologiju.
– Može koristiti i u nogometu, ako jednom uđem u trenerski posao... Napravio sam koncept nogometne škole koja ne bi bila klasična. Možda bih radio na nekim nedostacima koje primjećujem. Drukčijim pristupom krenuo bih u nogomet. Završio sam Filozofski fakultet, pedagogiju, i mogu se i želim baviti djecom. No, tko zna, naša je država još vrlo konzervativna, tradicionalna, rigidna – zaključio je Mesarić.
