Djelitelji strašnih etiketa

Je li to na slici onaj kojeg Bandinjo šopa sa žitom?

Koga to uopće zanima osim ostarjele nostalgične pionire i pionirke kojima duh druga Tita lebdi nad hrvatskim vodama? One kojima je stražnjica u Zagrebu a podjetinjala senilna glava u Beogradu. Od Srba su nam bliži Bugari (s njima ratovali nismo od doba kralja Tomislava) a kad ste čuli ili pročitali vijest o bugarskoj kulturi, politici, estradi ili športskim zvijezdama? Što se Srba tiče,od njih su mi draži i bliži Laponci.

Apsolutno sam za da se pisana riječ prevodi sa srpskog na hrvatski ali titlovat film je čista bedastoča .

Kako bi to rusofilna turkoidno-bizantinska kultura mogla oplemeniti značaj srednjoeuropske hrvatske kulture?

Mislim da bi najbolje bilo da Nušića na hrvatski prevodi Mesić. on sad ima dosta vremena.A da mu u tomu pomaže Jovo Jovanče. «(...) Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanjee bombi* na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve

I Jovanović bi mogao prevoditi Nušića, kad već akademik Ladan nije živ. "Poštovani druže Ladan, nisam imao pojma tko ste vi bili, a ona bagra oko mene nije mi rekla da ste mrtvi. Navodno ste bili mnogo učen čovek. Daa sam to znao, ja bih Vas veoma cijenio, ali i ovako je dobro ispalo: to što sam Vas obavijestio o raspuštanju Vijeća za normu, premda ste mrtvi, samo govori o tome da Vas i mrtvoga poštujem i dostavljam Vam poštu. Kažu mi da ste objavili mnogo knjiga i da ste se razumjeli u jezik koji ja sada moram zvati hrvatskim, makar mi je to smiješno i konzervativno, da ne velim ustaški. No ja ću se potruditi da taj takozvani hrvatski opet bude po svemu srpskohrvatski, a doći će i vrijeme da ga tako i službeno opet nazovemo. Još jedanput izražavam svoje žaljenje. Da sam znao za Vas dok ste bili živi i da mi je netko rekao da ste rođeni u Ivanjici u Srbiji, druga bi to bila pesma. Ostajte mi ovdje, a ja idem dalje." (H.H.)