Prve javne reakcije odvjetnika Damira Polančeca i Zorana Markovića nakon njihova prekjučerašnjeg uhićenja vrlo su intrigantne i zaslužuju barem površnu analizu. Tako je, primjerice, ugledni odvjetnik Anto Nobilo poručio kako je njegov klijent Damir Polančec uhićen u trenutku kad je bio pred zatvaranjem jednog velikog posla zahvaljujući kojem bi pokrio štete nanesene Podravki te tako spasio svoje prijatelje (i kumove).
Nobilo je, naravno, poručio da to Polančec čini iz ljubavi prema Podravki te zbog privrženosti prijateljima, a ne zsto što je osobno bio upleten u pokušaj tajnog menadžerskog preuzimanja Podravke.
Poprilično je teško progutati tezu da je Damir Polančec neka vrsta sveca kojeg razapinju dok on poskrivećki, teško noseći križ opće društvene nepravde prema njemu, jadnom Damiru, spašava voljenu Podravku od teških gubitaka, a prijatelje i kumove od zatvora. Kolike su šanse da Polančec zaista nije znao što su radili Šestak i društvo te da je on zapravo ponosan i odgovoran Koprivničanac kojem svi skupa nanosimo silnu nepravdu? Manje od jedan posto? Ili još manje?
Iskreno, nadali smo se da će tako ugledni odvjetnik kao Nobilo smisliti neku uvjerljiviju tezu od poprilično monstruozne zamisli prema kojoj izopačeni represivni aparat Republike Hrvatske hapsi nedužnog čovjeka kako bi ga spriječio u smanjivanju štete u Podravkci. Državno odvjetništvo, policija i USKOK valjda iz čiste zlobe žele da svi osumnjičeni u aferi Podravka završe u zatvoru te zbog te svoje fiks-ideje dovode se u situaciju teških i kažnjivih zloporaba svojih ovlasti.
Dogodi li vam, kad malo razmislite o Nobilovim (i valjda Polančecovim) tezama, da odmah progutate golemu knedlu, a želudac zgrči od osjećaja neugode is traha jer živite u zemlji u kojoj se represivni aparat otrgnuo zdravom razumu? Ne bih rekao. Moj je osobni dojam da nema šanse da je Damir Polančec baš toliki svetac, a da su hrvatski istražni organi postali bezočni gestapovci koji ne mare za pravdu, istinu i ljudska prava, nego ih isključivo zanima politički progon i teror.
Ukratko, čak i da je Polančec radio na pokrivanju štete koju su počinili njegovi prijatelji i kumovi, svakom je tko poznaje situaciju u Podravki i Koprivnici jasno da nema šanse da bivši ministar gospodarstva nije znao barem za dijelove tajne rabote koprivničkih prezaigranih menadžera. Otvoreno je tek pitanje je li u njima aktivno participirao. A ako je znao samo djelić onog što su činili njegovi kumovi i prijatelji, kao odgovorni ministar trebao je na sav glas tražiti njihovu neopozivu ostavku. Čovjek koji nakon svih otkrića u Podravki (od kredita Merrill Lyncha, preko muljaže sa SMS-om do igrica s Mađarima) tvrdi da su oni koji su to radili njegovi prijatelji i časni ljudi ozbiljno podcjenjuje inteligenciju građana Republike Hrvatske, ali i razinu njihove edukacije.
Podravkini menadžeri teško su oštetili Podravku mimo znanja njezinih ključnih dioničara i ne može ih obraniti čak ni labava izlika o pokušaju zaštite od neprijeteljskog preuzimanja. Čak i ako su se branili od neprijateljskog preuzimanja, radili su to na kažnjiv način. A mi smo za potpredsjednika Vlade imali čovjeka koji je to doživljavao kao nešto časno i prijateljski, a sada nam preko svog odvjetnika poručuje da je to sve bilo OK jer će jednostavno vratiti novac koji je nestao u dućanu zvanom Podravka.
Možda uopće nije bitno hoće li osuditi Polančeca. Bitno je da svi za sva vremena shvatimo tko nam je bio potpredsjednik Vlade.
Zabavne su, dodajmo, i teze Markovićeva odvjetnika, i to zato što polaze od toga da je Marković bio “samo opunomoćenik”. Znači li to da ste kao odvjetnik-opunomoćenik lišeni bilo kakve zakonske odgovornosti ako postupate po zahtjevima svojih klijenata. Primjerice, ako ste direktor neke tvrtke zato što ste odvjetnik-opunomoćenik, znači li to da možete činiti ili prikrivati kaznena djela?
Pardon. Kako to Polančec radi na sanaciji šteta? Pa on u opče ni nije Podravkin zaposlenik da bi imao neku funkciju i nekakava poslovna ovlaštenja u i za ime Podravke. Zna li za to poslovni menadžment Podravke i Juričić?