Sve dok ne bude potpuno usklađena, potpisana i javno objavljena najavljena "Kreševska deklaracija" vodećih hrvatskih političkih stranaka teško se može javno i odgovorno komentirati. O njoj se zasad može govoriti samo prema onome što se u novinama moglo pročitati. A to nije dovoljno. Lideri političkih stranaka samo su u jednom bili jasni. Zalažu se za ustavnu i institucionalnu jednakopravnost hrvatskoga s druga dva naroda i odbacuju dosadašnji daytonski koncept dvoentitetske države.
Pritom nisu imali snage javno, otvoreno i odlučno reći jesu li za državu od tri entiteta, odnosno republike? Čak ni to jesu li za državu regija, koliko i kakvih? Kojoj su, povlađujući drugima, očito mnogo više naklonjeni. Valja, dakako, i to uvažiti. Ipak, što je republika, a što regija, i je li regija s diskontinuitetom teritorija pravilo ili iznimka?
Budući da nema nikakvih naznaka da je međunarodna zajednica spremna poduzeti mjere u pravcu ukidanja Republike Srpske, nastale uz njezin blagoslov i potvrdu na međunarodnoj konferenciji, a što jedino ona može postići, dakako, prisilnim nametanjem koje je unaprijed odbacila, s velikom sigurnošću može se pretpostaviti da se smjera u pravcu reorganizacije Federacije i ukidanja županija. Takav scenarij, koji između redova zagovara i utjecajna Venecijanska komisija, gori je i od dosadašnjeg dvoentitetskog. Bez ukidanja RS-a ili uspostave triju republika za tri naroda ni jedno drugo rješenje ne može osigurati zagovaranu jednakopravnost.
Na okruglom stolu HSS-a u Sarajevu iznio sam više od dvadeset razloga za državu od tri republike kao najmanje loše od svih mogućih rješenja, jer idealnog i za sve prihvatljivog jednostavno nema. Dakako, ne odbacujući regionalizaciju kao alternativno rješenje, kako su to predložili i hrvatski znanstvenici u svojoj deklaraciji iz Neuma. Ako je regionalizam rješenje - neka bude, ali onda regionalizacija cijele zemlje, koja bi podrazumijevala ukidanje RS-a, te kvalitativnu zakonodavnu izvršnu i sudsku vlast na toj razini.
Tek takva regija imala bi ne samo ekonomske, gospodarske, zemljopisne, povijesne i etničke, već i političke atribute, što znači da bi ujedno bila i element federalizma. Za regionalizam ne želi ni čuti srpska politika. A za etničke regije kao element federalizma ne želi čuti ni bošnjačka politika! Zašto ih onda predlaže hrvatska? Iz straha da odlučno izgovori tri riječi: "Hoćemo republiku, demokraciju i slobodu! Za sebe i za druge. Tražimo ono što je najbolje za sve, što neki već imaju i što je na srcu većine vlastita naroda, kako su to pokazala sva dosadašnja istraživanja i televizijske ankete.
Republika je oblik društvenog uređenja u kojem je na vlasti narod, a ne monarh, bio on car ili kralj. Budući da je i demokracija u svojoj biti vladavina naroda, republika je sinonim za demokraciju. A, "demokracija se općenito smatra političkim sustavom koji može najbolje osigurati političku jednakost, zaštititi slobodu i nezavisnost, obraniti opći interes, zadovoljiti potrebe građana, promicati moralni samorazvoj i omogućiti učinkovito donošenje odluka, koje će u obzir uzeti interese svih", citirajući Helda navodi u svojoj najnovijoj sociologiji A. Giddens, najčitaniji i najugledniji britanski, i jedan od vodećih svjetskih sociologa današnjice. Kad je sve to po narod, državu i građane dobro i kad to jedan narod u ovoj zajedničkoj državi već ima, što se hrvatski političari plaše izreći te tri uzvišene riječi koje su postulati modernog slobodnog društva? Ostavimo njima neka hrvatskoj javnosti odgovore.
Regija je primarno ekonomska, gospodarska, zemljopisna jedinica i širi oblik lokalne samouprave, koja se kao prirodna gospodarska i ekonomska cjelina formira oko velikih gradova. Ona je ponajmanje etnička i politička zajednica, iako može biti i to. U pravilu broji između jedan i tri milijuna stanovnika. Nije limitirana i može prelaziti državne granice. Karakterizira je regionalna gospodarska povezanost, koja ponekad postaje važnija i od nacionalnog gospodarstva.
Regionalizam je nastojanje da se državne zajednice organiziraju afirmacijom regija i nastojanjem za slabljenje ili negiranje centralističkog uređenja, tako što će regije biti značajne ekonomske, političke i kulturne cjeline, s istim takvim upravnim, ekonomskim i drugim nadležnostima. Prirodna teritorijalna i ekonomska cjelovitost važno je obilježje regije. Ako se tako s drugima dogovorimo, teritorijalno nepovezana regija nije isključena, ali bi svakako bila iznimka od pravila.
U konkretnom slučaju aktualnog prijedloga radi se o nastojanju da se umjetnim pravljenjem nepovezane regije, kao posljednje, a ipak važno, zadovolji i etničko načelo. Te osigura administrativno-upravna, kad već nema teritorijalne povezanosti hrvatskoga naroda. U biti je to opet zahtjev za hrvatskom federalnom jedinicom. Koja će to biti, ali se neće tako zvati! Nismo uvjereni da će i to proći! Ostaje zaključiti: republika je primarno, a regija tek sekundarno i moguće alternativno rješenje. Budući da je prijedlog motiviran strahom da se stvari i nazovu pravim imenom, a budući da narod iz iskustva zna da su u strahu velike oči, valja ih držati stalno otvorenima da nam se ne dogodi još gore od onoga što sada već imamo.
Otvori KEKS Pay
