Daria Knez, trenutačno najpoznatija kao Sanja Gaćina iz humoristične
serije "Kazalište u kući", priznaje da nije jako ambiciozna.
Istina, svakoj se ulozi maksimalno posveti, ali za razliku od Martine
Kralj, lika koji je tumačila u "Bumerangu", posao joj ne znači sve na
svijetu, a trenutačno u kazalištu "Trešnja" s
redateljem Reneom Medvešekom priprema predstavu Oliver
Twist. Kaže kako je najvažnije kad među ljudima postoji ljubav i kako
je onda sve lako te je sve drugo manje važno - i priznaje da bi se
voljela okušati kao prava komičarka, "otići u geg", u
ekstrem i kako bi voljela napokon zaigrati neku negativku, Zlicu iz
Opake.
EKRAN: Jeste li sličniji
ambicioznoj novinarki Martini Kralj iz "Bumeranga" ili liku u kojem vas
trenutačno gledamo - Sanji Gaćini iz "Kazališta u kući"?
KNEZ: Iako je Sanja nezaposlena, a ja sam radoholičar,
sličnija sam njoj nego li Martini. Sanja je glas razuma, jako voli
svoju obitelj koja joj je sve na svijetu, užasno je zaljubljena u svoga
muža... Voli i poštuje svoju mamu i tolerira joj stvari
koje, možda, ne bi smjela, i to ne samo njoj, nego svima (a to sam
tipična ja).
Nekako nam je tu povezanost s obitelji, taj svjetonazor i sustav
vrijednosti sličan. Kod Martine je bio posao, posao i samo posao, a
premda u posljednje vrijeme mnogo radim, rekla bih za sebe da nisam
jako ambiciozna. Naime, ja samo volim, kad dobijem priliku, dati sve od
sebe, biti poštena prema samoj sebi i poslu koji radim jer
ga volim najviše na svijetu. Ali da sam ambiciozna - daleko
je od mene.
EKRAN: Neki moji kolege
zaključili su kako je Sanja (Daria) s dugom kosom u
"Kazalištu..." strašno seksi...
KNEZ: O, Bože, hvala im na komplimentima.
EKRAN: Htjela sam pitati,
bojite li se da će vas uloga Sanje u "Kazalištu..."
obilježiti? Ipak, u angažmanu ste u "Trešnji", igrate i u
drugim dječjim kazalištima i klinci su nemilosrdna publika.
Dovikuju li vam Martina, Sanja ili takvo što?
KNEZ: Ne, ne bojim se obilježavanja. Na televizijama se danas prikazuje
toliko toga da mi je sve to najlakše usporediti sa
šarenim gradskim izlozima. Svaki je prepun i u svakome je
ponešto za svakoga. Mi, glumci, tijekom sezone izmijenimo
toliko uloga u toliko različitih serija i predstava da je
teško popamtiti tko je tko i u čemu. Istina, znalo se iz
publike čuti "Gle, eno Martine iz Bumeranga!" ili sad "Gle, eno Sanje
iz "Kazališta...", ali to nije dugotrajno.
EKRAN: Doživljava li vas
publika iz dječjih kazališta kao seksepilnu ženu?
KNEZ: Aaaa, jooooj! Mislim da ne. Katkad netko dobaci - gle, koja noga
ili nešto takvo, ali onda se zacrvene i ušute.
EKRAN: Pričalo se da je
vaš dečko Tomislav Rukavina, koscenarist druge sezone
"Bumeranga", pisao ulogu Martine baš za vas...
KNEZ: Ma to sam i ja pročitala. Ali to nema veze s istinom. Nama se
ljubav dogodila prije te druge sezone, a Tomislav je pisao za samo
četiri epizode od ukupno pedeset. Lik Martine već je bio postavljen i
čak da je i htio, nije ga više ni na koji način mogao
promijeniti. Iskreno, u jednom sam mu trenutku rekla neka mi
piše što manje replika kako bih imala
što manje teksta za učiti (ha, ha), ali šarmantno
mi je rekao da mu se ne miješam u posao. To mi je bilo
slatko.
EKRAN: Je li glumici
lakše biti u vezi s glumcem ili scenaristom i redateljem?
KNEZ: Najlakše je biti u vezi s čovjekom kojeg
voliš. Najlakše je kad među ljudima postoji -
ljubav.
EKRAN: Profilirali ste se
kao glumica u humorističnim serijama. Bojite li se da će vas svrstati
zauvijek u fah - komičarke?
KNEZ: Ne, jer nisam fah glumica i ne prate me iste stvari, ma koliko to
slično izgledalo na prvi pogled. Oba moja lika - i Martina i Sanja -
zapravo su dramska lica u humorističnim serijama, ali niti jedna niti
druga nisu komični likovi. Volim komediju i mislim da je ljude danas
iznimno teško nasmijati. No voljela bih kad bi mi se pružila
prilika za pravu komičnu ulogu, a pritom mislim na neku koja ide u
ekstrem i puna je gegova.
Kad o tomu govorim, prva mi pada na pamet Mila Elegović, odnosno
njezina Irena iz "Bitanga i princeza". Mila je Irenu dovela do
savršenstva - istodobno je prirodna i u ekstremu. Usto, kod
njih je sve tako dobro posloženo, smatram tu seriju odličnom i voljela
bih i sama jednom zaigrati neku Irenu.
EKRAN: Ako se već ne
bojite glumačkoga faha - u smislu komičarka, tragičarka - bojite li se
da će vas uvijek vidjeti kao pozitivku?
KNEZ: Ono što me prati jest to da uvijek igram pozitivke. A
jednom bih voljela odigrati pravu Zlicu od Opaka. To bi mi bio pravi
izazov i gušt. Već dugo maštam zaigrati i neku
pravu Dalmatinku, da pustim te svoje dalmatinske gene. Trenutačno u
kazalištu igram djevojčicu Gerdu u "Snježnoj
kraljici", igrala sam Doru Krupićevu, pa, ako hoćete i Sanja i Martina
idu u taj red sušte dobrote. Sve neki trpni likovi....
EKRAN: Bez obzira na to
što su sapunice u nas postale veoma popularne, mnogi glumci
još zaziru od njih. Što vi mislite o tom žanru?
KNEZ: Ne vidim se u tom žanru jer sam prošla iskustvo
snimanja humorističnih serija što je trajalo po tri, četiri
mjeseca u komadu. Hoću reći kako mi se čini da fizički ne bih uspjela
odvojiti dva ili tri puta više vremena, koliko traje
snimanje sapunice od jutra do mraka, i ne bih se željela odreći rada u
kazalištu. Divim se svojim kolegama i kolegicama (i
prijateljicama) koje to mogu jer to smatram strašno napornim
poslom.
Sviđa mi se većinom to što oni rade, neke
naše sapunice dosegle su produkcijski visoku
razinu. Moram priznati da mi čak ni novac nije dovoljan mamac jer ga
još smatram manje važnim u poslovnim projektima. Ne bih
mogla pristati na posao samo zbog novca. Ali, još sam mlada
(ha, ha) i još stignem promijeniti mišljenje.
EKRAN: Na Akademiji mladi
se glumci najprije vide u "ozbiljnim" dramskim kazalištima,
a najmanje u kazalištima koja daju dječje predstave. Kako
ste se snašli u "Trešnji"?
KNEZ: Nismo glumci zbog sebe, barem ja od toga polazim, nego zbog
publike i zbog toga razloga nikad sebi ne dopuštam
zaboraviti da je najvrednije zadovoljstvo upravo ono u igri, u
interakciji, u živom. U dječjim kazalištima odmah dobivate
najiskreniju reakciju publike. Ako niste dobri, ako ih niste zarazili,
oni počnu šuškati u najboljem ili vas gađati u
najgorem slučaju. Međutim, kad imate mladi ansambl i na čelu vizionara
Romana Šuškovića, onda vam je i odlazak na probe
i predstave - užitak. Estradizacija kazališta,
taštine ili politikantstvo u kazalištu me ne
zanimaju. Ne dam se time fascinirati.
