Kad bi se povijest pisala prema medijskim napisima (a prema njoj se
često ravnaju i obični ljudi, ali i intelektualci i političari), imali
bismo znatnih promašaja s takvom poviješću. Naravno, jedva će se tko
pametan usuditi reći kako mediji i u suvremenom hrvatskom društvu ne
vrše važnu zadaću korektiva pa i stanovitog katalizatora demokracije.
Ipak, kad je posrijedi medijska percepcija naše Crkve, posebice njezino
zalaganje za socijalnu pravdu, takva bi povijest za nju bila porazna.
Mediji Crkvi predbacuju skupu gradnju crkava i pastoralnih centara,
svećenički vozni park, neosjetljivost za socijalnu ugroženost građana
dok su sami crkveni ljudi dobro zbrinuti i sl., a prešućuju postignuća.
Srećom, niti se povijest tako piše niti se istine mogu svesti na
medijsko predstavljanje, premda neki od tih prigovora i stoje. Štoviše,
Crkva je tijekom povijesti imala promašaja kad je riječ o socijalnoj
pravdi.
Tako su čak i pojedine pape osuđivale i neka ljudska prava i slobode pa
i one koji su se koristili evanđeoskim postulatima u nauku o socijalnim
pitanjima radnika, a pojedini su crkveni ljudi često više štitili
krupni kapital negoli se brinuli za siromašne, obespravljene i
potlačene. Premda je uvijek bila socijalno osjetljiva, a osobito u
prvih nekoliko stoljeća, bitni se pomak u socijalnom nauku Crkve
dogodio 1891. s enciklikom Lava XIII. "Rerum novarum", koji su zatim
naglašavali Ivan XXIII, Pavao VI. i dokumenti II. vatikanskog sabora, a
najviše Ivan Pavao II, osobito svojim enciklikama "Centesimus annus" i
"Laborem exercens".
O svemu tome bilo je riječi protekloga petka prigodom proslave desete
obljetnice Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve koji je osnovala
HBK. U tih deset godina s mrtve su točke (zbog komunističkoga
razdoblja) pomaknuta mnoga važna pitanja u Crkvi i u društvu, pokrenute
se važne inicijative i istraživanja, tiskana su brojna znanstvena
djela, ostvarila se suradnja s brojnim ljudima i ustanovama o čemu naša
šira javnost i dalje malo znade.
Štoviše, naglašavalo se da socijalni nauk Crkve još uvijek nije
dovoljno poznat širem krugu vjernika pa tako i oni sami, često i pod
utjecajem medija, kao i neki političari, jedva mogu zamisliti da Crkva
sudjeluje u donošenju zakona ili da surađuje sa sindikatima, zauzima se
za ekologiju, zdravu hranu i vodu, ali isto tako da podupire štrajk i
druge oblike radničkih prosvjeda kako bi se pripomoglo ostvarivanju
radničkih prava.
Najavljeno je i ponovno pokretanje tzv. Socijalnih tjedana pa valja
očekivati da i naša šira javnost za te inicijative i više zna i u njima
sudjeluje.
VEČERNJI BREVIJAR
Crkva i socijalna pravda
