Umjesto da se kao društvo razvijamo i napredujemo, čini se da smo iz dana u dan, iz godine u godinu, sve nazadniji i primitivniji. Kao da čeznemo za nazatkom, a ne napretkom. Kao da ne možemo odoljeti iskonskom zovu divljaštva i barbarizma, pa umjesto civilizacijske dijalektike napretka izabiremo divljaštvo i nasilje kao modus vivendi ne samo današnjice nego i budućnosti.
Jer kako drukčije opravdati (danas tjedan dana staru) vijest da je u zagrebačku katedralu postavljena bomba, pa je morala intervenirati policija sa svojim specijalcima i pirotehničarima i psima, prvi put u povijesti zagrebačke prvostolnice.
Premda su svi znali da je prijeteći e-mail koji je stigao na adresu glavnog urednika Glasa Koncila bila lažna dojava i da od bombe i njezina buma nema ni ‘b’, šokira činjenica da je nekoj budali palo na um posegnuti upravo za takvom prijetnjom. No, ta budala nije sama i nije slučajno da je “bombu” tempirala zbog propovijedi kardinala Bozanića u Mariji Bistrici.
Onaj tko je poslao prijeteći e-mail o bombi u zagrebačkoj katedrali produkt je ovoga vremena. A vrijeme je to u kojemu se ne samo Katoličkoj crkvi nego i ostalim vjerskim zajednicama i religiji poručuje da su nepotrebni u jednome društvu, da su nazadni i neprilagodljivi suvremenim tijekovima te da ih treba ukloniti ne samo s društvene scene nego i sa svih mogućih pozicija s kojih mogu utjecati na ključne tijekove u društvu. Bez obzira na to što se radi o tzv. univerzalnim vrijednostima, koje zastupaju vjerske zajednice, njihov glas danas nije poželjan ni o pitanju obitelji, života, rada, poštenja, morala, ljudskosti... Kreatori društvenog mnijenja poručuju da im to ne treba i vrebaju svaku priliku kako bi se poslanje i rad vjerskih zajednica izvrgnuo ruglu, a vjernici marginalizirali.
Dakako, to je posve paradoksalno ako se zna da Katolička crkva (i ostale vjerske zajednice) uživa čitav niz pozitivnih društvenih privilegija, od vjeronauka u školi do financiranja preko državnog proračuna.
No, možda su upravo te privilegije, stečene prije 15-ak ili 20 godina, bumerang koji se danas vraća vjerskim zajednicama jer su ugovarajući raznorazne ovozemaljske blagodati pristale na svojevrstan ugovor s đavlom, postajući dio sekularnog sustava, koji im ni po čemu nije imanentan i koji prijeti da im razori esencijalno poslanje.
Ćorava prijetnja bombom u zagrebačkoj katedrali upravo to potvrđuje. Potvrđuje da smo kao društvo spali na najnižu razinu divljaštva i da ne možemo komunicirati dijalogom i međusobnim razumijevanjem, već nasiljem. A podlogu za takvo ponašanje stvorile su nakaradne društvene elite, koje su u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina zaposjele sve ključne točke odlučivanja, gospodarenja i informiranja u ovoj zemlji.
Potpis na “bombi” u katedrali zapravo je njihov. Zajednički. A aktualna društvena klima u kojoj živimo samo je pogodovala da takva prijetnja izađe na svjetlo dana. I duboko zabrine sve koji su se još uvijek u stanju brinuti za opće dobro, a ne samo za vlastite interese, što se u ovoj zemlji nameće kao jedina opcija društvenog suživota.
Za podjednaku je osudu "budala" koja je to napravila što je napravila kao i "ćoravi biskupi" u katedrali u Zagrebu čije se aktivnosti svode uglavnom na nepriznavanje i osporavanje demokratski izabrane vlasti. Sad već počimaju namjrno prkositi narodu i osporavatii njegovu volju jer valjda nije u suglasju sa voljom biskupa.. Dakle trebali smo valjda birati ono što "ćoravi" biskupi misle da smo trebali birati. Baš poput ove ćorave "budale" i crkva sve više razotkriva da funkcinira kao ćorava desničarska falanga. Gdje je tu Isus Krist? Bojim se da je otišao kvragu?