Daš mali prst, a ode cijela ruka. Tako bi se, nakon pomnog iščitavanja prošlotjedne odluke Ustavnog suda kojom su ukinute izborne odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, moglo zaključiti o tome kako je manjinama u Hrvatskoj.
Za one kojima su promaknuli detalji, valja podsjetiti da je riječ bila o ukidanju normi kojima su, i to po zakonu donesenom lani, manjine zastupljene s manje od 1,5 posto dobile dvostruko pravo glasa na izborima, dok je srpska manjina dobila opće pravo glasa, ali i najmanje tri zastupnika u Saboru. No, formula po kojoj se dolazi do ta tri zastupnika u zakonu je bila definirana tako da ih može dobiti samo SDSS, dakle, HDZ-ov koalicijski partner.
Zbog tako postavljenih izbornih pravila ocjenu ustavnosti tražile su druge srpske stranke. Isto su zahtijevale i udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava (HHO) i prate izbore (GONG) tražeći da se poništi izborni inženjering od kojega imaju koristi samo koalicijski partneri na vlasti, dok su ostale manjine, ali i druge političke asocijacije unutar srpskog korpusa, na gubitku, kao i sama vladavina prava.
Iako je većina udruga koje se bave ljudskim pravima smatrala da Ustavni sud treba ukinuti spomenute odredbe, a u tome su ga podržale i katedre ustavnog prava sa svih pravnih fakulteta u zemlji, ustavnim je sucima trebala cijela vječnost da učine ono što se mora.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama imali su pred sobom od ranog proljeća. Svjesni da smo zakoračili u izbornu godinu, ustavni suci taj su propis tretirali poput vrućeg krumpira. Stavili su ga na dnevni red, ali tako da su u nekoliko navrata prikupljali mišljenja, očitovanja, održavali savjetodavnu sjednicu, a na kraju taj iznimno važan problem riješili na posljednjoj sjednici u srpnju, nakon koje su suci odmah zbrisali na svoj komad plaže.
Odgađanjem donošenja odluke Ustavni se sud sam doveo u situaciju da se na njega vrši pritisak, da mu se prijeti, pa čak i urgira kod veleposlanika zemalja EU. Zastupnik talijanske manjine Furio Radin otišao je toliko daleko da je uoči odluke Ustavnog suda pisao predsjedniku Italije Giorgiu Napolitanu tražeći njegov angažman u pritisku na ustavne suce. Zato što mu je trebalo više od pola godine da dokine sporni propis, Ustavni se sud sam doveo u situaciju da ga se na sva usta kritizira kako mijenja izborna pravila tri mjeseca prije izlaska na birališta umjesto da se raspravlja o biti odluke koju je donio. A u obrazloženju ustavnosudske odluke kaže se da prava koja su manjinama zajamčena po dosadašnjim propisima (a to su najmanje pet, a najviše osam zastupnika u posebnoj jedinici, dok Srbima idu do tri zastupnika) imaju za cilj osigurati integraciju manjina u politički sustav u prijelaznom razdoblju tranzicijske države. Odmah potom se znakovito ističe da smo u periodu kada Hrvatska izlazi iz toga tranzicijskog razdoblja.
Ustavni suci su prihvatili stav profesorice ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Rijeci Sanje Barić koja smatra da su ukinute odredbe po kojima se manjinama jamči dvostruko pravo glasa, a SDSS-u najmanje tri zastupnika, imale politički cilj – a to je doprinos ostvarenju političkog rezultata srpskoj manjini (točnije SDSS-u), a nije bio cilj ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti Srba, što bi bio ustavnopravno dopušteni cilj. Ma koliko da je Ustavni sud (pa makar i kasno) razvrgnuo HDZ-ov i SDSS-ov politički pakt, ipak je ostavio prostor da vladajuća koalicija presloži stvari i donese nova rješenja. Naime, ustavni suci nisu odlučili da će se izbori održati po starim pravilima, nego su Saboru ostavili mogućnost da se ipak iznova dogovori sa SDSS-om i u jesenskom zasjedanju na brzinu donese nove propise.
Otvori KEKS Pay
..ma to je Mislav Bago sve zafrknija...