Sanaderu ništa neće biti poklonjeno, glasilo je jedno od predizbornih proročanstava, koje kao da se proteže i na razdoblje nakon izbora. Već u prvim danima novog mandata Banskim dvorima stižu na naplatu zaostaci iz prošlog mandata, uvećani s kamatama.
Dok premijer prema Europi odašilje poziv za kvadrilateralnim dogovorom o ZERP-u, Slovenci kažu da ih ne zadovoljava ništa osim odustajanja od toga zakona. Šef europske vlade Barroso šalje Sanaderu posve atipičnu čestitku na novom mandatu, u kojoj mu istodobno servira vrlo neugodan podsjetnik na akutna područja zaostajanja u pregovorima s EU poput pravosuđa i državne uprave. Doma pak sindikati prijete Sanaderu organiziranjem prvih velikih radničkih demonstracija, zbog toga jer država još ne reagira na sve češća poskupljenja i rastuću inflaciju.
U takvoj situaciji, Mesićevo izrugivanje broju potpredsjednika u Vladi prilično je deplasirano. Hrvatska je upravo ove godine u najvećoj žurbi, ako se hoće dovršiti pregovori s EU kako bi još ovaj saziv Europskog parlamenta mogao ratificirati završni dokument. Taj cilj zahtijeva puno međuresorskog dogovaranja i usklađivanja, što je logična domena potpredsjednika Vlade, osim ako se ne želi i u ovom mandatu sve prepustiti jednoj osobi – šefu Vlade.
Sanaderu je to dakako bilo politički jednostavnije, ali su se upravo tijekom protekle četiri godine, uz prednosti takva Vladina ustroja, pokazale i sve njegove mane. Ni najsposobniji premijer ne može stići na sve. Ako svaka odluka mora čekati njegov 'amen’, jasno je da poslovi stoje. Iako se on u koalicijskoj vladi mora odreći obiteljske komocije kakvu mu je pružala jednostranačka ekipa, zapravo je Sanaderova sreća što je s Đurđom Adlešič i Slobodanom Uzelcem dobio još dva sposobna operativca.
Svaka je državna administracija po definiciji troma i svakoj državnoj administraciji potrebno je da je netko gura i požuruje. Kad se radi o poslovima koje pokriva nekoliko ministarstava, logično je da ih koordinira netko tko je hijerarhijski iznad ministra.
Potpredsjednici Vlade postat će suvišni tek kad država bude dokraja uređena i kad se više ne bude govorilo o nužnosti reformi u ovom ili onom području, ali baš ove godine to još nikako nije slučaj. Na startu novog mandata, Sanader ima još jednu sjajnu priliku okružiti se ne samo zaslužnim političarima iz svoje i koalicijskih stranaka nego i stručnjacima koji mu mogu pomoći razriješiti situacije što su trenutačno na slijepom kolosijeku.
Već idući tjedan čeka ga razgovor s gradonačelnicima u čijoj su nadležnosti cijene komunalnih usluga, koje trenutačno najviše generiraju poskupljenja. Iznervirani sindikati svoje nezadovoljstvo međutim projiciraju isključivo na Vladu. Ako ne želi da se najavljeni prosvjedi radnika okrenu isključivo protiv državne vlasti, Sanader se mora naoružati svim mogućim podacima. Ako želi pred javnošću dobiti bitku s protagonistima lokalnog populizma, kojima je normalno da prvo masovno oslobode građane plaćanja gradskog prijevoza, a onda im to naplate kroz, recimo, veliko poskupljenje vode i drugih komunalija, premijer bi u svojoj blizini morao imati najboljeg domaćeg ekonomista.
Tu bitku naime Sanader teško da može dobiti prebacivanjem inicijative kakva se od Vlade očekuje u sferi ekonomske politike na nekog drugog. Ako neko vanjsko povjerenstvo, kao što je najavljeno, traži lijek protiv poskupljenja i opadanja životnog standarda, iz Vlade se time poručuje da ona sama nema ni dovoljno znanja, ni ideja, a ni političke snage. Teško je vjerovati da je baš to slika koju Sanader želi o sebi i svojoj ekipi emitirati u javnost.
Otvori KEKS Pay
