Da je “slučaj Dajla” doista bio zakučast i kompliciran, pokazalo je njegovo razrješenje. Odnosno, statusi dobitnika i gubitnika na kraju cijele priče. Vatikan, koji je bio najjači igrač u cijeloj priči, očiti je gubitnik premda ništa u stvarnosti nije izgubio jer ništa nije niti imao. Gubitnici su i benediktinci, ali ni oni nisu ostali bez nečega što su imali (ako se izuzme činjenica da su 1947. morali napustiti samostan, no o tome sad nije riječ), nego samo bez onoga što su željeli dobiti. Porečko-pulska biskupija izgubila je zemlju kojom je gospodarila i koju je rasprodavala u proteklih desetak godina, ali ona je, zapravo, najveći dobitnik, tj. moralni pobjednik u cijeloj priči. Prije svega zato što se porečko-pulski biskup mons. Milovan nije dao podjarmiti nečijim interesima ma koliko oni bili zavijeni u oblandu vatikanske svetosti, prozrevši sve zakulisne igre koje su mu, da je na njih pristao, mogle jednoga dana jamčiti samo status biskupa-izdajnika interesa vlastite biskupije, koju duži i za koju je odgovoran, što mu istarska povijesti sigurno ne bi lako oprostila.
No, najveći gubitnik u svemu tome je osoba koja niti je što imala, niti je što trebala dobiti, niti je bila tzv. zainteresirana strana u postupku.
To je nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, koji je prvo svojim sudjelovanjem u tročlanoj kardinalskoj komisiji pripremio teren za potapanje Porečke biskupije, a poslije svojom instrumentalizacijom za navodne vatikanske interese pridonio najvećoj podijeli episkopata u novijoj povijesti.
Gledatelju sa strane zacijelo nevjerojatno zvuči da vodeći hrvatski nadbiskup postaje razbijač biskupskog jedinstva zbog neke katastarske čestice i da je do samoga kraja, čak dan prije nego što je interveniralo Ministarstvo pravosuđa, preko svoga medija Glasa Koncila ustrajavao na demonizaciji i uništenju kolege biskupa Milovana.
Upravo ta činjenica, da je do posljednjeg dana Bozanić inzistirao na “pravednoj” podjeli Dajle, prema vatikansko-benediktinskom kroju, opovrgava sve one koji su mislili da mu se potpis u kardinalskoj komisiji “oteo” i da je riječ o pukoj slučajnosti. Očito je Bozanić otpočetka sve dobro znao, ali je, na žalost, donio čitav niz krivih procjena. Od one da će biskup Milovan reagirati kao što je odreagirao, do toga da će u javnost izaći sva prljavština cijeloga slučaja.
Kako Bozanić za svoje poteze nikome nije odgovoran, njemu se osobno baš ništa neće dogoditi, osim grozomornog rejtinga koji si je priskrbio za buduće dane. Čak neće odgovarati ni za loš imidž Crkve, za koji je on kriv i koji će biti spašen isključivo herojskim Milovanovim držanjem. Odgovornost ga može stići možda tek na političkoj razini, i to kroz poruku koju mu je svojom odlukom o vraćanju Dajle Republici Hrvatskoj poslala vladajuća stranka, a to je da ovoj zemlji više nije potreban. Jer ako je, kako mnogi tvrde, sam Bozanić zlopamtilo, HDZ sigurno nije pred ove izbore zaboravio kako ga je Bozanić potopio “grijehom struktura” pred izbore 2000. Pa je možda nevina Dajla bila prilika da se poravnaju stari računi, tj. po onoj staroj da, kad netko sam pada, nije ga loše još malo pogurnuti.
Kardinal za svoje poteze nikome nije odgovoran. Čak neće odgovarati ni za loš imidž Crkve, za koji je on kriv. Obraz je Crkvi spasio biskup Milovan
Komentara 42
OB
925. je hrvatsku crkvu vodio Grgur Ninski 1945. ju je vodio Alojzije Stepinac 1991. ju je vodio Franjo Kuharić a 2011. je vodi Juda Iškariot.
OB
Hvaljen isus i Mafija
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
pardon,obrani nacionalnih interesa