Punih 39 godina prošlo je otkad je Međunarodna energetska agencija počela prikupljati statistike o globalnim energetskim trendovima. Kumulativni podaci ujedinjeni tijekom ta četiri desetljeća nedavno su i javno objavljeni na stranicama agencije, a njihova analiza pruža dobar uvid u glavne aspekte globalnog ekonomskog i društvenog razvoja.
U razdoblju od 1973. do 2012. godine globalna potrošnja primarne energije porasla je gotovo 120 posto, no tek petina tog rasta otpada na države OECD-a, inače najrazvijenije zemlje svijeta. No, taj golemi rast potrošnje energije u brzorastućim i mnogoljudnim zemljama Azije i Južne Amerike, tek je drugi najvažniji trend koji se može iščitati iz podataka Međunarodne energetske agencije. Najvažnija spoznaja svakako je ona da je u razdoblju od gotovo četiri desetljeća, usprkos svim novima spoznajama o klimatskim promjenama, globalnim inicijativama i golemim ulaganjima u razvoj obnovljivih izvora energije, udjel fosilnih goriva u svjetskom "energetskom miksu" porastao.
Te 1973. godine udjel ugljena, nafte i plina u primarnoj energetskoj potrošnji svijeta iznosio je oko 76 posto. Trideset i devet godina poslije dosegnuo je 80 posto. Doduše, udjel nafte je smanjen, no to je nadoknađeno malim rastom potrošnje ugljena i golemom ekspanzijom energetske upotrebe prirodnog plina.
Logičan je pomisao da je taj trend uvelike posljedica jakog gospodarskog rasta nekadašnjih zemalja Trećeg svijeta, no i trendovi u razvijenim zemljama daleko su od očekivanih.
Te davne 1973. udjel fosilnih goriva u potrošnji zemalja OECD-a iznosio je oko 93 posto. Četrdesetak godina poslije pao je oko 12 posto, a pritom je važno primijetiti da su tri četvrtine tog pada pokrivene povećanjem proizvodnje nuklearne energije.
Udjel obnovljivih izvora energije, ako se uračuna biogorivo, otpad i hidroenergija, porastao je sa 4,6 na devet posto. Stave li se te brojke u kontekst općenitog povećanja energetske potrošnje, nema sumnje kako i razvijeni svijet – deklarativno naklonjen zelenoj energiji – danas troši više ugljena, nafte i plina nego prije 39 godina. Na kraju – ipak živimo u fosilnom svijetu.
