Od čega žive banke: Kamate i dalje caruju - triput veće od naknada

Smiješno je uspoređivati prosjek u EU s ovime kako banke rade kod nas. Kamate kod nas su više iz dva razloga - smeće rejting zemlje i potražnja države za novcem. Za smeće rejting nema se što reći, osim da je jedan od velikih "uspjeha" ove vlade. Druga stvar je ta da država i dalje pokupi sav slobodan novac s tržišta po relativno visokim kamatama. Posuđivanje državi je puno sigurnije nego posuđivanje građanstvu ili privredi, pa država uvijek dobije najjeftiniji kapital. Ako država posudi novac s izrazito visokim kamatama, samim time ona određuje minimalni iznos svih drugih kamata... Dovoljno je reći da Hrvatska danas plaća puno više kamate nego npr. jedna Grčka...

Prka,Luković i ostali Titini stipendisti,učiniće,da Sava uzvodno poteče.

Svijet u kojem živimo daleko je od onog o kojem smo sanjali, od ljudskih vrijednosti i ideala koje smo naučili i u koje smo vjerovali. Toliko je daleko da misleći čovjek mora zapitati kako je cjelokupno čovječanstvo poslije tisuća godinaa civilizacije i spoznajnog, tehnološkog i kulturnog napretka dospjelo do stanja bezizlaznog “ropstva”? Prvi bankarski korak U 17. stoljeću došlo je do sukoba nizozemskih bankara s engleskom dinastijom Stewarta. – Kaže Petrović. – Bogati bankari Europe su se udružili i financirali William od Orangea koji je svrgnuo Stuarte invazijom na Englesku i postao Kralj William III. Naravno, za ovu “pomoć” bankara dugovao je “malu” protuuslugu. Tražili su mu da otvore svoju privatnu banku koja bi dobila status središnje banke. Za uzvrat oni bi djelomično unijeli u nju svoj zlatni depozit na temelju kojega bi izdavali vrijednosnice, kreirali i štampalinovac i pozajmljivali državi. Tako je 1694. nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavati novac. U osnivačkoj povelji stoji i besmrtna odrednica: “Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara ni iz čega (out of nothing)”. Tako je sve počelo.

Početkom 20. stoljeća i američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je “pomoć” od bankara. Prvo su mu pomogli da postane predsjednik financiranjem izborne kampanje, onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno neku ucjenu iz mladosti. Zauzvrat je 1913. Wilson u Kongresu “proturio” zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, tzv.  “Federalne rezerve” skraćeno “FED”, može štampati ​​novac bez zlatne podloge, odnosno kreirati ga iz ničega. “Od tada sve do danas, američka vlada mora posuđivati ​​dolare od ove moćne skupine financijskih mahera i stvarati ogromni nacionalni dug. Tako privatna središnja banka (FED) kreira recimo milijardu dolara koje sa kamatom daje vladi SAD i stvara nacionalni dug.” Ovaj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa malo većom kamatom, koje ga prodaju građanima i tvrtkama s još većom kamatom. Dakle, svatko je u lancu napravio dug s istom svotom novca (jednom milijardom dolara) kreiranom iz  IZ NIČEGA, dok naivni misle da za sve to postoji pokriće u zlatnim polugama, ili nečemu drugom ..

Plan za budućnost Da bismo shvatili s čime se današnji svijet suočava, razmotrili plan ove bankarske elite, koju zovem “Obitelj”, za budućnost. Taj plan proizlazi iz logike businessa i ogromne (ipak još ne i apsolutne) moći, a o njemu see obično govori kao o Novom svjetskom poretku, ili globalizaciji. Interes “businessa” nalaže da se smanji broj mjesta na kojima se donose političke i ekonomske odluke, kako bi se spriječila iskakanja i omogućila efikasna kontrola. To se postiže udruživanjem država u regionalne unije, pod plaštom slobodne trgovine koja je svima u “interesu”. Kako od tih trgovinskih unija nastaju super-države u kojima članice ostaju bez suštinskog suvereniteta, vidimo na nama bliskom primjeru Europske unije. Dakle, u funkcioniranju Unije se umjetno izazovu problemi, a rješenje tih problema se uvijek nalazi u većim ovlastima koje članice prenose na organe Unije. Poslije niza naizgled “malih” koraka u tom pravcu, EU je danas spremna na jedinstvenu monetarnu i fiskalnu politiku, centralnu banku i proračun. Priprema se, također, ukidanje načela obvezne suglasnosti svih članica, što je posljednja stavka njihove samostalnosti. Sve se to provodi da bi se “omogućilo učinkovitije odlučivanje i spriječile blokade”, a zapravo vodi potpunoj centralizaciji i kontroli svih resursa starog kontinenta od strane Obitelji.

Svjedoci smo svakodnevnim situacijama u kojima ljudi gube svoje domove i pokretnine zbog gramzivosti banaka i bankarskog sustava, a isto tako i zbog nemoralnih i neljudskih zakona koje su izglasali i donijeli političari pogodujući interesima banaka i bankarskog sustava. Bez Bez obzira na volju pojedinca da vrati dug, to je u velikom broju slučajeva nemoguće, i to upravo zbog monetarne politike HNB-a, a koja je zapravo Centralna banka u Hrvatskoj, pa samim time i jedna od Rothschildovih institucija. Državni aparat financiraju banke i bankarski sustav, te porezi i ostali nameti  (čitaj: otimačine i prevare, bilo legalne i/ili ilegalne, no u svakom slučaju nemoralne i neljudske manipulacije), pa toliko o tome što je Ustav iznad banaka i bankarskog sustava. Svaka banka je samo podružnica jačih banaka koje vode Centralnih banaka, a koje su u vlasništvu Rothschilda (globalista koji ne prezaju doslovno ni pred čime), a onda i do Banke za međunarodna poravnjavanja (također Rothschildova institucija, banka svih banaka - članak o tome možete pročitati ovdje), koja regulira funkcioniranje Centralnih banaka, a koje opet kontroliraju sve ostale (na razini države i sl). Rothschildi kontroliraju Ameriku kroz Federalne rezerve, Englesku kroz englesku krunu, vatikansku banku IOR, Kinu uzimaju kao model koji nastoje primijeniti na čitav svijet (Henry Kissinger je jedan od Rothschildovih agenata -  financirali su svjetske ratove (Hitler i Staljin su u krvnom srodstvu i potomci su Rothschilda), protjerivanja ljudi i genocide, tzv. ekonomske krize, itd., doista je predug popis gadosti iza koje oni stoje. Njihov utjecaj je poput hobotnice, nikada direktno ne dolaze u kontakt s poslovima koje provode, nego uvijek preko posrednika pomoću kojih postavljaju njima podobne osobe na čelne funckije država i korporacija, te pod raznim imenima i nazivima. Žrtve su uvijek obični ljudi i narodi kroz ratove, bolesti, neimaštinu, lošu ekonomiju, zdravstveni, pravni i ostali sustav, atentate itd. Naravno, o ovome nema govora u javnim medijima.

I to je kao čudo?

Možeš misliti pohlepe nekoga tko je kupio stan od pedeset kvadrata na trideset godina. Samo za informaciju Zagrebačka banka je krajem lipnja imala oko trideset pet milijardi raspoloživog kapitala.

upravama HNB-a i ostalim banksterima kamata 0% posto a raji sitnog zuba neodredivo...tako da je u summi ok

gospodo draga , sjetimo se s koliko milijardi kuna je kradeze vlast dokapitalizirala banke, pa prodala te iste banke. a sada plaćamo lakomost naših sugrađana koji su pohvatali kredite u švicarcima i sad moramo svi platiti-vraćati njihovu pohlepu-