Naslovnica Biznis Poslovna 2019.

Hrvatska mi i dalje izgleda poput uspavane ljepotice koja čeka da ju se probudi

Još nismo vidjeli duboke i preobražavajuće reforme koje bi mogle značajno preokrenuti razvojni put Hrvatske.
03. prosinca 2018. u 08:00 1 komentara 41 prikaza
Elisabetta Capannelli
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Elisabetta Capannelli, voditeljica Svjetske banke za Hrvatsku i Sloveniju:

Kako se približavamo kraju godine, uobičajeno je da se osvrnemo i promislimo o postignućima, ali i da razmislimo u čemu možemo bolje. U 2018. Hrvatska je premašila očekivanja na puno područja no pred njom i dalje ostaju veliki izazovi.

Hrvatsko je gospodarstvo nastavilo rasti četvrtu godinu za redom. U porastu su zaposlenost i plaće, tekući račun platne bilance je u suficitu, a javne financije u dobrom stanju, uz daljnje smanjenje javnoga duga koji trenutno iznosi oko 75% BDP-a. Znatan dio duga cestovnog sektora (koji ukupno iznosi oko 10% BDP-a) uspješno je refinanciran, poboljšana je iskorištenost sredstava iz fondova EU-a, a znatni se napori ulažu i u reformu i povećanje učinkovitosti sustava upravljanja fondovima EU-a. Intenziviran je rad na važnom projektu Slavonija, Baranja i Srijem kojim se nastoje poboljšati mogućnosti za gospodarski napredak regije. Isto tako, izbjegnuta je kriza povezana s Agrokorom, koja je prijetila u 2017. godini. Ta su postignuća prepoznala i financijska tržišta, što je dovelo do smanjenja premije rizika za Hrvatsku i poboljšanja njenog kreditnog rejtinga.

Čini se kako će Hrvatska zakoračiti u 2019. godinu na krilima povoljnih makroekonomskih trendova, iako uz nešto izraženije negativne rizike. U Svjetskoj banci procjenjujemo kako će se stopa rasta BDP-a kretati oko 2,8 posto, uz znatan oporavak investicija – kako javnih, tako i privatnih – te uz nastavak pozitivnih kretanja na tržištu rada uz daljnji pad stope nezaposlenosti. Na fiskalnoj strani, podržavamo nastavak smanjenja poreznog opterećenja, i javnoga duga, kao i novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti kojim će se dodatno ojačati nacionalni fiskalni okvir.

No, je li vrijeme za fanfare? Mislim da još uvijek nije. Hrvatska mi i dalje izgleda poput uspavane ljepotice koja čeka da ju se probudi. Premda pozdravljamo nedavna postignuća, ne možemo zanemariti činjenicu da je realna konvergencija Hrvatske prema višim razinama dohotka u EU zaustavljena još 2008. i da zemlja danas zaostaje za većinom usporedivih zemalja regije prema velikom broju ključnih pokazatelja.

Hrvatska bilježi jednu od najnižih stopa aktivnosti radne snage u EU (66% za radno sposobno stanovništvo), a tržište rada je i pod dodatnim pritiskom zbog iseljavanja stanovništva. Povećanje produktivnosti teče sporo, a investicije (koje čine oko 20% BDP-a) i dalje su ispod pretkriznih razina. K tome, preko 26% stanovništva je izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a ne vidimo naznake uvođenja socijalne politike temeljene na imovinskom cenzusu kako bi se poboljšala učinkovitost i ciljanost naknada za najsiromašnije.

I dok je Vlada uspješno rješavala krize poput one povezane s koncernom Agrokor, već se pojavljuju nove, poput brodogradilišta Uljanik, koja će imati značajan fiskalni učinak (u najgorem slučaju nešto iznad 1 posto BDP-a).

Nemojmo zaboraviti da, iako smo svjedočili nekim reformama u 2018., još uvijek nismo vidjeli duboke, preobražavajuće reforme koje bi mogle značajno preokrenuti razvojni put Hrvatske. Poduzete aktivnosti su općenito bile ili preblage ili ih tek treba u potpunosti provesti. Temeljne reforme poput kurikularne, koja se eksperimentalno provodi u 74 škole, predstavljaju važan korak u pravom smjeru, ali trebat će mnogo vremena da daju rezultate. Mirovinska reforma koja je upravo u saborskoj proceduri iziskuje daljnju analizu, ali naše je mišljenje da se može smatrati tek djelomičnim uspjehom, ukoliko bude usvojena u predloženom obliku. Hrvatska i dalje zaostaje za usporedivim zemljama po čitavom nizu pokazatelja (primjerice, prema Pokazateljima kvalitete upravljanja Svjetske banke (WGI), Hrvatska je najneuspješnija zemlja EU-a po kvaliteti propisa). U nekim područjima nastavlja s nazadovanjem, pa je tako prema Izvješću o lakoći poslovanja (Doing Business) za 2019., Hrvatska pala za 7 mjesta u odnosu na prethodnu godinu. I to ne zato što Hrvatska ne provodi nikakve reforme, već zato što drugi rade više i brže.

Općenito, napredak je prespor, uključujući u ključna područja poput pravosuđa, zdravstva i željeznica, a to su samo neki od primjera. U pravosuđu, rješavanje građanskih i trgovačkih sporova još uvijek predugo traje, a izvršenje presuda i naplata s naslova ovrhe i dalje su problematični. Pravosuđe se i dalje često ističe kao jedna od najvećih zapreka za efikasno poslovanje u Hrvatskoj. Isto tako, Hrvatska je i dalje suočena s potrebom da transformira svoj zdravstveni sustav i poveća njegovu učinkovitosti i financijsku održivost. Stanje u zdravstvu dodatno zabrinjava kada se uzme u obzir demografska slika zemlje, odnosno starenje stanovništva. Naposljetku, državne željeznice vape za poslovnim restrukturiranjem i trebale bi kudikamo bolje koristiti subvencije iz državnog proračuna. Stanje je slično i u mnogim drugim državnim poduzećima koja muče pitanja učinkovitosti i konkurentnosti. Sve u svemu, potrebne su duboke promjene u javnom sektoru kako bi se suštinski unaprijedila njegova uloga kao regulatora i pružatelja usluga za građane i poduzetnike.

No, zbog čega zagovaramo te reforme? Zato što će bez otklanjanja institucionalnih slabosti i modernizacije javnih usluga biti nemoguće povećati produktivnost i konkurentnost privatnog sektora i podići kvalitetu ljudskog i fizičkog kapitala. Struktura gospodarstva Hrvatske, njezina novija povijest i činjenica da njezini stanovnici mogu odlučiti da u pomanjkanju stvarnih mogućnosti jednostavno odu nekamo drugamo ne dopuštaju Hrvatskoj da bude uspavana, ma koliko bila lijepa.

Stoga je neumoljiva provedba smionog programa reformi najbolja opcija kako bi se u Hrvatskoj podigao potencijal za rast, bez kojeg će biti teško postići daljnje smanjenje siromaštva i povećanje životnog standarda svih građana.

Vidim da u Hrvatskoj postoji inventivnost, spoznaja i želja da se poboljšaju izgledi za svjetlijom budućnošću ove lijepe zemlje. Izdašni iznosi fondova EU-a koji su na raspolaganju, stabilnost i prednosti članstva u EU, nedavni uspjeh u fiskalnoj konsolidaciji, velika prirodna bogatstva i povoljan zemljopisni položaj – potencijal su koji treba u potpunosti iskoristiti. No, vrijeme je od presudne važnosti. Nemojmo više spavati.

Kako je DHL postao vodeća logistička tvrtka u svijetu i kakvi su im planovi za Hrvatsku
DOSTAVA
Počeli su koristiti robote, umjetnu inteligenciju, tehnologije proširene stvarnosti i samovozeća vozila
  • Avatar kiselica
    kiselica:

    Slazem se da Hr izgleda kao uspavana ljepotica. Najgore je to da ju politicka eleita niti ne zeli probuditi, a razloge svi znamo.