Hanfa: Postupak nadzora Agrokora vraća se na početak

Plati Todoriću! dovoljno nas kradeš svakoga dana. moraš nekada i platiti...

...Svida mi se kako HANFA radi i cudi me kakvu je to sud donio odluku. ...Inace Todoricu u poslu zelim puno uspjeha, ali sto se Belja tice, nek se pridrzava pisanoga pravila - i zaista neznam sto bi ga od toga oslobadalo.

Vrhovni sud je donio konačnu odluku i ne trebaju nam daljna objašnjenja kako će ruka pravde natjerati vlasnika Hrvatske da plati ono što bi drugi sigurno platili.Vrhovni sud je K-Vrhovni sud kao i sve institucije u ovoj državi koje počinju sa slovom K-.

Zakone ove države nitko ne poštuje. Svi kradu i varaju. Sad vidimo da je u tome i sudstvo.

dtunjic1 Ma, odi u krasni karlovac, budući da se moram nasmijati upadici " K ...kao Kuba" i onda kada mi se ne smije.

Definitivno se vidi da je cijela država korumpirana pa i sudstvo. Ako je netko ratni profiter, onda je to Todorić. Malo se upitajte od kuda mu to carstvo i tko mu je to omogućio. Da li je teško pogodit koja mu je to familija omogućila. Dok smo mi bili u rovovima, on je dobivao kredite od 5 mil. maraka bez problema. Najveći lopov koje je Hrvarska imala.

...Svida mi se kako HANFA radi i cudi me kakvu je to sud donio odluku. ...Inace Todoricu u poslu zelim puno uspjeha, ali sto se Belja tice, nek se pridrzava pisanoga pravila - i zaista neznam sto bi ga odd toga oslobadalo. _________________________ Bože moj koliko ima politički nepismenih ljudi koji se svačemu čude. Dakle Todorić je vlasnik Večernjeg, Jutarnjeg, sin mu je u nadzornom odboru RTL TV, vlasnik je Hrvatske narodne banke (Rohatinski je došao iz Todorićeve firme, a tamo će se i vratiti) i sad se neki čude što je vlasnik i hrvatskih sudova. Čovjek je zaštićeniji od sredozemne medvjedice. Nadam se da će nadležni shvatiti da je ovo samo informativni post bez imalo vrijeđanja..

Kako bi todorić prekršio zakon kojega je sam napisao,a država ga stavila u funkciju?Nemoguće!

Kako ovima iz HANFU-e nije jasno da oni pred Upravnim sudom gube jer zastupaju interese siromašne Hrvatske nasuprot bogatog Agrokora. Ovom sudu je pravda istoznačnica kapital.

Ovaj tip sa slike još nije boravak iz zamaka pod Sljemenom zamjenio za boravak u Remetincu skupa s onima koji su mu osigurali da radi dio platnog prometa u državi umjesto npr. FINA-e

kreditom Zagrebačke banke od šest milijuna maraka, Agrokor je trebao kupiti od poljoprivrednog kombinata u Osijeku pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH, no dio te robe Agrokor je izvezao u inozemstvo, prodao devize Ini, a da bi se izbjegao skandal zbog praznih državnih skladišta i pravdao kredit, nabavili su pšenicu po niskim cijenama od vojvođanskih poduzeća…” Navodno, realizirao se tek dio posla za koji je odobren kredit. Umjesto 184.800 tona pšenice i kukuruza, kupljeno je 116.500 tona manje. A kao dokaz u tekstu se navodi nalaz inspekcije HNB-a koja je ušla u trag tom kreditu. Mediji su izvijestili da je zbog toga HNB protiv Franje Lukovića, tadašnjeg i sadašnjeg direktora Zagrebačke banke, koja će i godinama poslije pratiti Todorićevo širenje, podnijela kaznenu prijavu zbog privrednog prijestupa. U Agrokoru su pak tvrdili da su kupljenu robu opljačkali četnici i JNA. “Nakon svega, nije bilo ni državnog novca ni državne pšenice i kukuruza, ali je Agrokor nastavio kupovati društvena poduzeća uz očiti blagoslov države” , zaključuje autorica teksta, vjerojatno niti ne sluteći kolike će razmjere ta kupovina vremenom poprimiti.

Ova kupovina pšenice je bila 1992. dunkve kad smo ja i moji kompanji grizli travu. Šjor Todorić je jema turističku agenciju va Zagrebu, Kon Tiki se zvala ća se bavila lovnim turizmom a ona je jemala filijalu va Beogradu ikojaoja je radila cili rat. Ta filijala je prodavala lovove u lovištima širom Vojvodine pa je šjor Ivica poznava sve važne jude tamo i nij mu bilo teško organizirat kupovinu žita ispod žita naročito kad se udružija s njima u jedan ratnoprofitersko- švercerski klaster. To je bilo, ponavjam, 1992.

Nastavak 2. o pljački Hrvatske od I

Izvješće Financijske policije iz ožujka 1994: Agrokor je krajem 1991. nenamjenski potrošio kredit Zagrebačke banke, te da je dobio novac i prije nego što ga je kreditni odbor odobrio. Međutim, sve su te “pšenične afere” i kaznene prijave ubrzo zaboravljene.. Ivicu Todorića.... ...... pa ga mediji već početkom 1993. nazivaju “vlasnikom poduzeća koje je kupilo najviše društvenih poduzeća u pretvorbi”, odnosno “najvećim kapitalistom u Hrvatskoj”.

"nenamjenski" je eufemizam za - pronevjeru!

državna hitna pomoć ... .... činjenica je da su se Tuđmani i Todorići družili još od početka 70-ih. Tjednik Feral je pisao da je Vlada početkom 1993. “ukinula visoke prelevmane na uvoz soje dan ili dva prije dolaska broda sasa teretom za Agrokorovu Sojaru Zadar, da bi ih dan nakon prekrcaja vratila na stare postotke bez objašnjenja”....... ... Krunski dokaz o državnoj pomoći stiže u rujnu 2008., kad je odnekud isplivao dokument iz rujna 1999. s potpisom ministra financija Borislava Škegre. Bilo je to državno jamstvo za 31 milijun eura vrijedno inozemno izdanje korporativnih obveznica čiji je agent bila jedna luksemburška banka, a kojim je financirana gradnja Agrokorovog distributivnog centra u Zagrebu. To što je kasnije taj koncern narastao i postao monopolist koji zloupotrebljava svoju poziciju, neko je drugo pitanje“. Nekoliko godina nakon što je tadašnji ministar financija potpisao jamstvo, koncern Ivice Todorića postao je jedan od ulagača upravo u Quaestus, fond Borislava Škegre, “ključnog arhitekta privatizacije u kojoj je sudjelovao i Agrokor”.

Sam Todorić 1993. u intervjuu Večernjem listu ovako pojašnjava: “Većinu naših akvizicija plaćali smo u gotovini. To je oko 15 milijuna maraka zdravog novca. A od banke smo dobili samo 2,6 milijuna maraka kredita.” Niti danas u Agrokoru nije moguće dobiti precizan odgovor. “U to vrijeme Agrokor je u Republici Hrvatskoj već bio ozbiljna kompanija srednje veličine s realnim potencijalima”, rečeno nam je. U tom istom intervjuu Večernjem listu objavljen je zanimljiv podatak, koji možda ukazuje na podrijetlo dijela njegove imovine. “Puno robe izvukli smo iz Vojvodine pa smo tako utopili stare dinare”, kazao je. Znači li to da je i Agrokor nakon osamostaljivanja Hrvatske sudjelovao u velikoj akciji prebacivanja starih jugoslavenskih dinara u Srbiju i BiH, a u kojoj su se neki tajkuni obogatili? Tegljači sa starim dinarima tada su pretvarani u devize, a osobe koje su u tome sudjelovale, mogle su određeni dio zadržati, dok je većina novca išla za obranu zemlje.

28.08.2012. u 09:43h tomsom je napisao/la: ............. a njegova propast bi značila i propast hrvatske. .................. _____________________________________ A zać ? Da njega spakuju di mu je misto i da nacionaliziraju sve ća je pokra, ća bi se desilo? Država more more namistit privremenu upravu, podilit vaučere zaposleniciman ili dat u koncesiju, prodat dionice na burzi .................... Njegova propast bi bila dobar lik za izličit Hrvatsku.

Ovo je dio "ekipe": Zamjetan je broj ministara koji su se, nakon staža u Vladi, skrasili u Agrokoru.: - bivši zagrebački gradonačelnik Branko Mikša, koji je tijekom rata bio HDZov ministar gospodarstva a potom i trgovine, i danas je zaposlenlen u Agrokoru, -Davorin Mlakar, ministar uprave u dvije HDZ-ove vlade, je proveo tri godine u upravi Agrokora. - ministar poljoprivrede, Krešimir Kuterovac, - Zdravko Marić, bivši zamjenik ministra financija Ivana Šukera. - bivši sindikalni lideri: Vitomira Begovića i Anu Knežević, - U upravi Agrokora je i Piruška Canjuga, koja je to postala još u doba kad je njen suprug Zlatko Canjuga bio glavni tajnik HDZ-a. - Članica uprave Agrokora bila je Sanja Crnković- Prozaić, bivša članica uprave Agrokora, krajem 90-tih savjetnica predsjednika Vlade RH Franje Tuđmana, - Davorin Spevec, suprug Olgice Spevec, predsjednice Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), - najzanimljiviji je ipak Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke između 2000. i 2012. Prve dvije godine svog mandata, dakle sve do 2002. godine, sjedio je u NO Agrokora

Kultura neplaćanja Todorića se danas proziva zbog neplaćanja, te se u niz navrata moglo čuti i pročitati da se razvoj njegova carstva bazirao na neplaćanju dobavljača od koji su mnogi zbog toga propali. Navodno se jednom prilikom Luka Rajić požalioo tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu da Todorić ne plaća na vrijeme, što ga je skupo koštalo. Dukatova roba je izbačena s Konzumovih polica, pa je vraćena. Potom je opet izbačena, a zadnji povratak je plaćen između 10 i 20 milijuna eura. “Kulturu neplaćanja prvi je 1995. uveo Miroslav Kutle, a Ivica Todorić ju je ubrzo prihvatio kao zgodan način beskamatnog kreditiranja. Ipak, tu postoji jedna bitna razlika- Todorić je taj novac ulagao u posao. Jedino se Đuro Gavrilović usprotivio takvim načinu plaćanja nakon 180 dana i ostao je dosljedan u tom sukobu. Da su i drugi tako postupili, vjerojatno bi Agrokor danas urednije plaćao....... ... I još po nečemu se razlikovao od Kutle, nije se otvoreno politički svrstavao, već je posvuda umrežio svoje ljude, ili one koje je nečim zadužio i zapravo je bilo svejedno tko je na vlasti”, zaključuje naš sugovornik.