Hrvatska je iznad prosjeka jedino u strahu od promašaja

Ipak ima nade što i pokazuje Sajam Mladih Poduzetnika odakle fotografija i potjeće.

Problem poduzetništva u RH nije toliko u mentalitetu ili sposobnosti građana koliko u političko-pravnom sistemu koji izrazito i snažno demotivira poduzetništvo. Ne treba nam nobelovac sa polja ekonomije da nam to crta, dovoljno je primjetiti da u RH nema nii stranih investicija što će reći da i vrlo dobro potkoženi strani "igrači" ovdje ne vide priliku, zašto onda netko očekuje da poduzetništvo pokreće domaća sirotinja pogotovo kada se uzme u obzir da državni sistem jedva čeka da netko nešto pokuša kako bi ga u startu opteretio nametima za uzdržavanje državnih parazita... U RH dvije vrste poduzetnika imaju šanse, oni koji egzistiraju na poslovima sa državom i to najčešće putem političkih veza te tako i sami pripadaju ideologiji parazitizma i oni koji svoje poslovanje ne baziraju na domaćem tržištu (koje je ionako polu-mrtvo), nekakva treća vrsta bi bili oni koji su uz dovoljan početni kapital odabrali djelatnost koja spada u široku potrošnju i to na isplativoj razini(bilo što veće i veliki centri te pojedu), takvih je možda par promila. Ova zemlja ima tešku infekciju dišnih puteva, bez jakih antibiotika u visokim dozama teško da će iskašljat sav taj gnoj i pošteno prodisati...

Iako su prema američkom ustavu svi ljudi rođeni jednaki, u praksi se stvaraju, razvijaju i nestaju različite kulture koje već same po sebi ljude čine nejednakima. Tako su Židovi zbog toga što su bili prisiljeni na nomadski život kad su su ih Rimljani porotjerali iz Palestine, a kršćanske zemlje im nisu dopuštale da se bave poljoprivredom i zanatima, postali i ostali najbolji svjetski trgovci, neki drugi etnici su se specijalizirali za ratnička zvanja itd. U bivšoj Austro-Ugarskoj, te u Kraljevini Jugoslaviji najbolji trgovci su bili ŽIdovi, a slijedili su ih Srbi (podrijetlom Grci, Cincari, Vlasi itd.) Židovi su gotovo nestali iz Hrvatske u II. svjetskom ratu i nposredno iza njega, a Srbima su, kao i Hrvatima u socijalizmu su oduzete mogućnosti da se privatno bave trgovinom, pa su Srbi vršili stalan pritisak da budu u državnim službama, a osvojena mjesta branili su pozivanjem na "bratstvo i jedinstvo" i optužbama za ustaštvo onih Hrvata koji su tome prigovarali. Zahvaljujući "uspješnoj" politici i ratu Slobodana MIloševića, broj Srba i Hrvatskoj znatno je opao kad su se pokorili Martićevoj (zapravo Miloševićevoj) zapovijedi da odu iz "krajine" u zbjeg "dok naša armija ne sredi ustaše". Za Židove i Srbe sve je jasno, ali ljudi ne žele uvidjeti ogromne štete koje sada trpi Hrvatska i Hrvati zbog takva razvoja događaja, jer, iako se ljudi rađaju jednaki, Hrvatska sada ima očajno malo dobrih trgovaca i poduzetnika. Uvjeren sam da najveći dio neuspjeha u prilagođavanju suvremenom globalnom kapitalizmu dolazi iz tog razloga, a strah je samo prirodna pojava kod ljudi koji osjećaju da nemaju preduvjeta za ono što bi trebali raditi.