Mnogi koji u Njemačkoj daruju novac članovima obitelji, prijateljima ili poznanicima ne znaju da i za takve transakcije mogu postojati određene obveze prema poreznoj upravi. Iako darivanje novca samo po sebi nije zabranjeno, kod većih iznosa potrebno je paziti na pravila prijave, moguće porezne posljedice, ali i dokazivanje podrijetla novcam piše Fenix.
Jedna od najčešćih zabluda jest da se dar ne mora prijaviti ako je iznos ispod neoporezivog praga. Međutim, u Njemačkoj to nije uvijek slučaj. Određeni darovi moraju se prijaviti nadležnom poreznom uredu (Finanzamtu) u roku od tri mjeseca od trenutka kada su darovani, čak i ako se na njih na kraju ne plaća porez. Obveza prijave u pravilu se odnosi i na darovatelja i na osobu koja prima novac. Mnogi to pravilo zanemaruju, osobito kada je riječ o pomoći unutar obitelji ili novcu koji se daje djeci, roditeljima ili partnerima. No, činjenica da se dar nalazi ispod osobnog neoporezivog iznosa ne znači automatski da ga nije potrebno prijaviti.
Ako porezna uprava naknadno utvrdi da dar nije prijavljen, a zbog toga je došlo do smanjenja porezne obveze, mogu uslijediti dodatni porezni obračuni, a u određenim slučajevima i novčane sankcije. Ipak, ne mora se prijavljivati baš svaki dar. Uobičajeni prigodni darovi, primjerice oni za rođendan, vjenčanje, Božić ili završetak školovanja, najčešće nisu predmet prijave. Međutim, njemački propisi ne određuju uvijek strogo granicu prema samom iznosu.
Pri procjeni može biti važno i financijsko stanje osobe koja daruje i osobe koja prima dar. Isti iznos može se različito promatrati ovisno o okolnostima. Primjerice, 500 eura za vjenčanje u jednoj obitelji može biti uobičajen dar, dok bi u drugom slučaju mogao biti neuobičajeno velik. Kod većih iznosa ključnu ulogu imaju osobni neoporezivi iznosi koji ovise o odnosu darovatelja i primatelja. U Njemačkoj bračni i registrirani životni partneri mogu primiti darove do 500.000 eura bez poreza, djeca do 400.000 eura od svakog roditelja, a unuci od bake ili djeda do 200.000 eura. Za druge osobe, poput braće, sestara, prijatelja ili poznanika, neoporezivi iznos znatno je manji i iznosi 20.000 eura.
Upravo zato važno je razlikovati dvije stvari - obvezu prijave dara i obvezu plaćanja poreza. Dar može biti oslobođen poreza, ali to ne znači nužno da porezna uprava o njemu ne mora biti obaviještena. Poseban oprez potreban je kod većih gotovinskih iznosa. Ako osoba primi veći novčani dar u gotovini i potom ga položi na bankovni račun, banka može zatražiti dokaz o podrijetlu novca. U Njemačkoj banke kod gotovinskih uplata od 10.000 eura ili više, ali i kod povezanih manjih uplata koje djeluju povezano, mogu tražiti dodatna pojašnjenja zbog pravila protiv pranja novca.
Dodatna pravila vrijede i za prijenos gotovine preko granice. Pri ulasku ili izlasku iz Europske unije s 10.000 eura ili više u gotovini novac se mora prijaviti carini. Unutar Europske unije pravila su drugačija, no carinski službenici mogu zatražiti informacije o većim iznosima novca. Važno je pritom razlikovati prijenos gotovine preko granice od samog darovanja. Sama činjenica da je nekome poklonjen novac ne znači automatski da postoji carinska obveza, ali način na koji se novac prenosi i koristi može otvoriti dodatna pitanja.
Darivanje novca u Njemačkoj stoga nije problematično, ali kod većih iznosa nije dovoljno osloniti se na pravilo „nema poreza pa nema ni obveza“. Potrebno je provjeriti treba li dar prijaviti, postoji li porezna obveza te može li banka ili nadležno tijelo tražiti dokaz o podrijetlu novca. Pravodobna provjera pravila kod Finanzamta ili poreznog savjetnika može spriječiti neugodne situacije i moguće naknadne troškove.
Otvori KEKS Pay
