Apsurdna je pozicija Ljube Jurčića. Javnosti je simpatično njegovo
zaobljeno lice s crtama 'smajlića’. Ljudi vole njegovu
dobroćudnost, zadovoljni su nekim tko u današnje vrijeme
može sat vremena nastupati na televiziji a da se i ni s kim ne
sukobljava. Govor toga profesora ekonomije razumljiv je
širokom auditoriju, a njegove ideje pogađaju želje glavnine
stanovništva koja živi samo od svoga rada. Sve se čini kao
da je na 'smajlićevoj’ strani.
Unatoč tome i iako ga se u medijima spominje kao najvjerojatnijeg
SDP-ova premijera ako stranka dobije dovoljno glasova na izborima,
Jurčić je po svoj prilici već došao do najviše
točke u političkoj karijeri. I to u dva navrata. Jednom kad je kao
nestranački stručnjak za ekonomiju postao ministar gospodarstva,
što je bilo moguće samo u Račanovoj vladi široke
koalicije, u kojoj se stranke u tom trenutku više ne bi
mogle dogovoriti ni o jednom stranačkom kandidatu. I drugi put kad je
kao nestranačko ime, preko SDP-ove liste, ušao u Sabor.
Treći Jurčićev pokušaj političkog uspona čini se da će
ostati unutar istih koordinata, iako se iz medija, sad i uz pomoć
zanimljivih detalja iz njegova privatnog života, širi dojam
da su njegove šanse puno veće. Tko želi postati premijerom,
mora imati jako uporište u stranci, a Jurčić još
nije ni formalno kupio ulaznicu. Sve kad bi se danas učlanio u SDP,
veliko je pitanje bi li stigao na vrijeme nadoknaditi prednost koju u
stranačkoj strukturi imaju socijaldemokrati s duljim stranačkim stažem.
Jurčić je dobrodošao kao jedan u timu, ali ne kao netko
iznad tima. Nestranačka pozicija koja mu je prije nekoliko godina
omogućila ulazak u politiku, koja mu i danas unutar SDP-a pruža
relativno komotan položaj nekoga tko je izvan dosega stranačkih pravila
što vrijede za ostale, danas je Jurčićevo najveće
ograničenje.
Unutar SDP-ovih zidova Jurčić ima drukčiju težinu nego što
sugerira medijska slika o njemu. Tu vrijedi nešto drukčiji
raspored zasluga i autorskih prava. SDP-ova mirovinska politika, na
primjer, vezuje se u prvom redu uz Davorka Vidovića, politika zdravstva
uz Rajka Ostojića, porezna reforma uz Linića i Dragicu Zgrebec...
Da bi došla do mjesta potpredsjednice stranke, Željka
Antunović je, ako se ne varam, morala dobiti utrku s četiri
protukandidata. U takvim okolnostima, teško će netko u toj
stranci napraviti karijeru odozgora, pogotovu kad se tome doda
činjenica da odozdo na terenu već godinama svoj unutarstranački uspon
pripremaju Bandić i neki drugi gradonačelnici. Račanovom
bolešću stvorene su izvanredne okolnosti za stranku, ali ne
do te mjere da bi se glatko mogla preskočiti neka elementarna pravila
političkoga života. Netko tko je godinama teglio u stranci neće se bez
otpora povući pred onim tko se još nije ni učlanio.
S time, čini se, računaju i u HDZ-u, pa utjecaj Račanove bolesti i
Jurčićeve gospodarske strategije na popularnost SDP-a nije isprovocirao
nikakav ozbiljniji uzvratni potez te stranke. Kopanje po Jurčićevoj
imovinskoj kartici čini se kao sitni protuudarac zbog Pančićevih
nasrtaja na Kalmetu, bez ambicije da se išta ozbiljnije
mijenja u predizbornoj strategiji stranke. HDZ kao da računa s time da
u SDP-u prije bilo kakva raspleta slijedi još veći zaplet.
Iako je tek sedam-osam mjeseci do izbora, vladajuća stranka kao da je
tek s pola snage u kampanji. Njezino je težište i dalje na
redovitim Vladinim aktivnostima, ali samo na onima (isplate mirovinskog
duga ili projektiranje većih državnih i minimalnih plaća te mirovina
novih umirovljenika) na kojima može samo dobiti. A Tuđmanove
transkripte, Zagorca i ostale skandale – što dalje
od sebe!
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
