Fotografija je tiha umjetnost promatranja: jedan okidač prstom dovoljan je da zaustavi vrijeme te ovjekovječi trenutak i emociju. A inspiriran tom umjetničkom moći, nastao je zagrebački Foto studio E, koji se smjestio na adresi Ilica 137. Dva fotomajstora, otac Jure i sin Vinko Badrov, rame uz rame, zajedno grade priču u kojoj se ljubav prema fotografiji prenosi kroz objektiv već 30 godina. Obiteljska je to priča s potpisom dvije generacije koje u fotografiranje unose i dvije perspektive, tradicionalnu i mladenačku. Otac Jure glavni je nositelj posla, a sin Vinko drugi naraštaj u obitelji Badrov koji je ugazio u svijet fotografije. Jure i dalje vodi fotostudio, no plan je da sin s vremenom preuzme njegov razvoj.
Prvi fotostudio obitelji Badrov, govori nam Vinko, njegov je otac otvorio 1987. u Samoboru.
– Ondje je bio pet godina. Potom je 1992. studio otvoren u Ilici, gdje smo i dan-danas – ističe Vinko, objašnjavajući kako je Foto Badrov bila rodbinska firma s 13 studija diljem grada, a onda su se 2000-tih odvojili i krenuli svojim putem, što je, kaže, bio dogovor između familije.
Iako je odrastao okružen fotografijom, ispočetka se, napominje, nije vidio u tom poslu. Kao dijete je tijekom ljeta pomagao ocu u studiju radeći sitne poslove, promatrao i služio klijente, ali nije mislio da će to biti put kojim će jednog dana krenuti.
– Spletom okolnosti u jednom sam trenutku morao uskočiti na dogovoreno fotografiranje. Tada sam prvi put ozbiljnije uzeo fotoaparat u ruke i potom počeo fotografirati manje zahtjevne terene, ne velika događanja poput svadbi, već jednostavnije projekte koji su mi omogućili da postupno steknem tehničko znanje i iskustvo. Na terenima sam shvatio da je to posao kojim se želim baviti – govori Vinko, koji sada ima više od 15 godina iskustva u fotografiji.
Rad s ocem puno ga je naučio, ali smatra da je veliku ulogu na kraju odigrao i njegov interes. Kako se izvan samog posla počeo zanimati za fotografiju, kaže, proučavao je radove drugih fotografa, pratio kakvu opremu koriste, analizirao poze i stilove. Tehnički dio, poput pravilnog slaganja ekspozicije kako bi fotografija bila što kvalitetnija, došao je s vremenom i iskustvom. Dvije generacije imaju i dva različita pogleda na isti kadar, ističe, pa se tradicija osvježila mladenačkom intuicijom.
– Svaki od nas ima svoje metode, ali suradnja funkcionira odlično. Sve se svodi na kompromis i dogovor – kaže Vinko.
U njihov Foto studio E svakodnevno dolaze razni klijenti, ponajviše zbog izrade fotografija za osobne dokumente. Ondje se također snimaju fotografije za vize, printaju ili skeniraju dokumenti, izrađuju fotografije s putovanja i slično. Često se ide i na terenska fotografiranja važnih obiteljskih trenutaka, napominje Vinko, poput krštenja, pričesti, krizmi i svadbi, čime se stvaraju uspomene koje prate klijente kroz različite životne faze. Kroz studio je, kaže, prošao i velik broj poznatih osoba, od glumaca i sportaša do političara i liječnika.
– Među poznatim osobama koje su dolazile na fotografiranje izdvojio bih Anicu Kovač, suprugu bivšeg nogometaša Roberta Kovača, zatim glumicu Kseniju Pajić, kao i njezina kolegu glumca Fabijana Medvešeka – govori Vinko, dodajući kako su mu u sjećanju najviše ostala fotografiranja obrtničke modne revije Zlatna igla te sportskih događanja poput malonogometnog turnira Kutija šibica, ali i pričesti sina Luke Modrića.
U svom radu, napominje, nastoji da svaka fotografija prenese priču i emociju, a upravo je spoj tehničkog znanja i sposobnost pripovijedanja priče kroz objektiv ono što u tom poslu čini pola uspjeha. A je li za fotografiju važnija tehnička vještina ili osjećaj? Ona spaja ono što vidimo s onim što osjećamo, odgovara, pa su obje komponentne ključne za stvaranje kvalitetne fotografije.
– Tehnički dio razvija se kroz upornost, trud, znanje i iskustvo, kroz pokušaje i pogreške učimo kako svaki kadar izvesti savršeno. Osjećaj se, s druge strane, ne može potpuno naučiti poput tehnike, ali s godinama i iskustvom može se znatno usavršiti – objašnjava Vinko.
Premda danas svaki pametni telefon ima kameru, često s naprednim značajkama, smatra kako fotografija ipak ima trajni šarm koji ni jedna tehnologija ne može zamijeniti.
– Digitalno doba je znatno promijenilo navike. Fotografije se danas uglavnom pohranjuju digitalno, rijetko se izrađuju i više nemaju onu fizičku prisutnost kakvu su nekada imale, poput analognih, odnosno fotografija na filmu koje su se morale razvijati. No, smatram da to nije ugrozilo budućnost našeg posla, niti će, jer se suština fotografije nije promijenila. Postaviti osobu pred objektiv, opustiti je, uhvatiti emociju i ispričati priču kroz kadar nešto je što tehnologija, pa ni umjetna inteligencija, ne može zamijeniti – zaključuje Vinko Badrov.