Zmije u divljini mnogi u Njemačkoj i dalje smatraju egzotičnim životinjama. Razlog je ponajprije to što je ondje dosad bio autohton tek mali broj vrsta. No to se, osobito na jugu Njemačke, počinje mijenjati. Klimatske promjene pogoduju naseljavanju vrsta iz južne Europe, među kojima je i četveroprugi kravosas. "U posljednjih pet godina iz cijele Bavarske prijavljeno nam je sigurno 15 primjeraka", kaže Markus Baur, voditelj prihvatilišta za gmazove u Münchenu. To nije velik broj, ali zmije se ne mogu širiti tako brzo kao, primjerice, ptice. "Potrebno im je nekoliko generacija da prijeđu Alpe". Četveroprugi kravosas inače živi u Italiji i na Balkanu. "Međutim, sve se češće viđa i kod nas, na livadama i rubovima šuma", kaže Baur. Veterinarski stručnjak za gmazove dodaje da su neke od tih životinja u Njemačku vjerojatno stigle prirodnom migracijom, prenosi Welt. "Zatopljenje ih tjera prema sjeveru, a tome dodatno pridonosi uništavanje njihovih staništa u područjima iz kojih dolaze".
Zmije izravno prenose i ljudi, kaže Baur. Mogu se, primjerice, prevesti kao slijepi putnici u pošiljkama vrtne opreme i biljaka, a nedavno je jedna iz Italije do Münchena stigla skrivena u podvozju automobila. Nova pojava tih vrsta ipak vjerojatno nije posljedica njihova namjernog puštanja u prirodu. "Četveroprugi kravosas rijetko se drži u terarijima, baš kao i poskok, o kojima smo također zaprimili nekoliko dojava". Kravosas može narasti više od dva metra, ali nije opasna za ljude. Isto vrijedi i za poskok, koja naraste najviše do jednog metra. Ta vrsta potječe iz jugozapadne Europe i sjeverne Afrike, a živi, primjerice, i u Švicarskoj, najčešće u blizini vode. Obje su vrste neotrovne i u slučaju opasnosti obrambeno sikću. Hrane se manjim životinjama poput miševa, ptica i vodozemaca. Mogu li ugroziti domaću prirodu? Stručnjak smatra da ne mogu. Prehrana tih zmija dovoljno je raznolika da se ne bi usmjerile samo na jednu vrstu plijena. Međutim, u nekim drugim područjima unesene su zmije postale ozbiljan problem.
"Na Gran Canariju unesena je kalifornijska kraljevska zmija. Hrani se pretežno gušterima i u samo nekoliko godina gotovo je istrijebila njihove populacije na otoku". Sličan slučaj zabilježen je u Zweibrückenu, u njemačkoj saveznoj zemlji Falačko Porajnje. Ondje već desetak godina žive crne poljarice, koje su vjerojatno iz južne Europe stigle na lokalno odlagalište otpada zajedno s pošiljkama smeća. U novom su se staništu snažno razmnožile, na štetu guštera, njihove omiljene hrane, čiji se broj na tom području otad osjetno smanjio. U Zweibrückenu danas žive stotine tih zmija, mnogo više nego poskok i četveroprugih kravosasa u Bavarskoj. Za potonje se još ne može reći da su se ondje trajno nastanile, kaže Markus Baur. "Možda je njihova pojava samo kratkotrajna i ponovno će nestati nakon hladnih zima". U Njemačkoj je izvorno autohtono sedam vrsta zmija: riđovka i planinski žutokrug te poskok, bjelica, smukulja i bjelouška. Otrovne su samo riđovka i planinski žutokrug. Njima treba pridodati i prugastu bjeloušku, koja se tek od 2017. smatra zasebnom vrstom.
"I ona ima koristi od klimatskih promjena i širi se prema sjeveru", kaže Baur. Sve su te vrste u većoj ili manjoj mjeri ugrožene. "Pravo je umijeće u Njemačkoj uočiti zmiju u divljini", kaže stručnjak. Zakonom zaštićene životinje ondje su previše plahe i rijetke. "Zmije pripadaju skupinama životinja o kojima postoji najviše predrasuda na svijetu", navodi se u jednom prirodoslovnom vodiču. "Možda je upravo njihov nečujan i skriven način života, u kombinaciji s otrovnošću mnogih vrsta, doveo do toga da ljudi prema zmijama osjećaju strah, ali i strahopoštovanje i divljenje". Zbog toga zmije često imaju važnu ulogu u mitovima. Dovoljno se prisjetiti Biblije, prema kojoj je zmija u raju navela Evu da, unatoč Božjoj zabrani, pojede plod sa stabla spoznaje. Kod starih Grka zmija je imala drukčiju simboliku. "U vezi s antičkim bogom liječništva Asklepijem zmija je, zbog redovitog mijenjanja kože, smatrana simbolom pomlađivanja. Odatle je, kao simbol liječništva na Asklepijevu štapu, preko Rimljana stigla sve do naših dana". To je prikladno i zato što se danas djelatne tvari iz zmijskog otrova upotrebljavaju u medicini. Gmazovi ljudima koriste i na druge načine. U Njemačkoj su među najvažnijim prirodnim istrebljivačima miševa, čime smanjuju štetu na usjevima i ograničavaju širenje bolesti.
Poskok sa jugozapada Europe? Neotrovan?