Žene bez kojih Lijepa naša danas ne bi bila ista – ženski je mozak stvorio Vegetu, laser i Sumamed

Već u samim temeljima hrvatske državnosti ugrađeno je ime jedne žene – kraljice Jelene Slavne, supruge kralja Mihajla Krešimira II. koja je bila najvažnija osoba ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Na njenom je sarkofagu uklesan natpis "majka kraljevstva i zaštitnica siročadi i udovica", a njezina uloga mirotvorke i dobrotvorke ostala je zabilježena kao svjedočanstvo o važnosti koju su žene imale već u samim počecima hrvatske povijesti.

Stoljećima kasnije, u vihoru sedamnaestog stoljeća, neizbrisiv je trag ostavila Ana Katarina Zrinska. Plemkinja iz moćne obitelji Frankopan nije bila tek supruga Petra Zrinskog, nego i obrazovana žena, vješta diplomatkinja, mecena umjetnosti i književnica. Njezin molitvenik, "Putni tovaruš", tiskan 1660. godine, svjedoči o njezinoj iznimnoj naobrazbi i duhovnosti te je pravi dragulj hrvatske barokne književnosti. Ana Katarina Zrinska aktivno je sudjelovala u Zrinsko-frankopanskoj uroti, a njezina tragična sudbina, nakon sloma urote i smaknuća supruga, obilježena poniženjem i zatočeništvom u Grazu, gdje je i umrla 1673. u samostanu dominikanki, postala je simbolom nacionalne žrtve. Taj duh borbenosti naslijedila je i njezina kći, Jelena Zrinska, koja je kasnije, zbog herojske, trogodišnje obrane utvrde Munkač od habsburške vojske, bila prozvana "najhrabrijom ženom Europe".

Žena koja je koračala ispred vremena

Dok su hrvatske plemkinje ispisivale povijest na bojnom i političkom polju, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bitke su se vodile perom. U to vrijeme kada je novinarstvo bilo isključivo „muški posao“, a uloga žena je bila svedena na kućanske poslove, Marija Jurić Zagorka je pomaknula granice. Nakon što je pobjegla iz dogovorenog braka u Mađarskoj, u Zagrebu se posvetila karijeri. Postavši prva profesionalna novinarka u ovom dijelu Europe, Zagorka se nije borila samo s političkim protivnicima, nego i s predrasudama svojih kolega koji su smatrali sramotnim to što u svojoj redakciji imaju ženu. Često neshvaćena i ismijavana, prve je tekstove morala objavljivati pod muškim pseudonimima. Svojim književnim radom Zagorka se prometnula u najčitaniju hrvatsku književnicu. Njezina 'Grička vještica' i drugi romani bili su hit diljem zemlje, a njezina borba protiv germanizacije i mađarizacije te zalaganje za ženska prava, bili su i ostali simbol otpora.

Ona je "hrvatski Andersen"

Gotovo u isto to vrijeme kada i Zagorka, stvarala je i Ivana Brlić-Mažuranić. Iako je rodila sedmero djece, njena se uloga nije svela samo na majčinstvo, nastavila je sa svojim intelektualnim radom. Žena koju su nazvali "hrvatskim Andersenom" stvarala je čarobne svjetove koji su očarali i djecu i odrasle. Njezine "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" i "Priče iz davnine" postale su klasici dječje književnosti. Zahvaljujući svom stvaralačkom talentu, kojim je srušila predrasude o ženskom autorstvu, Ivana Brlić-Mažuranić je 1938. postala prva žena koja je kao dopisni član bila primljena u tadašnju Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti te je četiri puta bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost. Na žalost, iza tog uspjeha skrivala se duboka osobna tragedija. Nakon što je, mimo svoje volje, kada joj je bilo 18 godina gurnuta u brak, borila se s depresijom te je veći dio života provela po lječilištima. Ostavljena i zaboravljena, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na Srebrnjaku počinila je samoubojstvo.

Tužne sudbine iza blistavih fasada uspjeha

Na hrvatskoj, umjetničkoj sceni dubok je trag ostavila Slava Raškaj. Najveća hrvatska akvarelistica rođena je gluhonijema, a svoje je emocije izražavala kroz umjetnost, stvarajući djela čarobne atmosfere i neprolazne ljepote. Njezini akvareli prirode, ciklusi lopoča, koje je naslikala u Botaničkom vrtu i pejzaži rodnog Ozlja te prizori rijeke Kupe, svjedoče o iznimnom talentu i smatraju se vrhuncem hrvatskog slikarstva tog doba. Na žalost, zbog krhke psihe sa samo dvadeset i pet godina Slava Raškaj je bila smještena u Zavod za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče), gdje je samo nekoliko godina kasnije preminula.

U svijetu glazbe, kao prva hrvatska skladateljica, led je probila kći bana i mađarske barunice, Dora Pejačević. Bila je samouka, ali iznimno talentirana. Glazbom koju je stvarala, uključujući prvu modernu simfoniju, ta je često neshvaćena umjetnica u hrvatsku glazbu 'instalirala' nove, moderne, europske standarde, a njena su djela izvođena diljem Europe. Živjela je samotno, neuklopljena u aristokratsko okruženje kojemu je po rođenju pripadala. Odbacila je elitistički život i posvetila se umjetnosti i humanitarnom radu. Netom prije porođaja u pismu svom suprugu otkrila je mračne, proročanske slutnje o skoroj smrti, koje su se na žalost i obistinile. Umrla je od sepse, 5. ožujka 1923. u Münchenu, samo nekoliko tjedana nakon poroda.

Diva čiji je glas oduševio Puccinija

Nezaobilazan trag u glazbi ostavila je Milka Trnina - najveća hrvatska operna umjetnica svih vremena koja je stekla svjetsku slavu. Nastupala je u New Yorku i Münchenu, bila je prva Tosca u londonskom Covent Gardenu, a Giacomo Puccini je njezinu izvedbu smatrao nenadmašnom, izjavivši da je upravo hrvatska sopranistica najbolja "Tosca" koju je ikada čuo. Sav prihod od svojih oproštajnih koncerata Milka Trnina je donirala za zaštitu prirode, a u spomen na divu njeno ime nose slapovi u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Iako tvrtke Suchard to nikada nije potvrdila, kružila je i priča da je popularna čokolada Milka dobila ime upravo po našoj Milki Trnini.

Nekoliko desetljeća kasnije, zablistala je još jedna Hrvatica - Zinka Kunc Milanov postala je primadona njujorškog Metropolitana, gdje je nastupila više od 400 puta te je ostala zapamćena kao jedan od najraskošnijih dramskih soprana 20. stoljeća.

Zlatna medalja tamnog sjaja

Svjetsku slavu u svijetu plesa stekla je Mia Čorak Slavenska. Prve plesne korake napravila je sa samo četiri godine, s dvanaest je već izvodila samostalne koreografske večeri, a sa osamnaest je postala prva hrvatska primabalerina Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Na Plesnoj olimpijadi u Berlinu, 1936., osvojila je zlatnu medalju te je tada, želeći svijetu ponosno pokazati odakle potječe, svom prezimenu dodala "Slavenska". No, taj je uspjeh bio gorak, zbog političkih okolnosti u Kraljevini Jugoslaviji bilo joj je zabranjeno nastupati u domovini. Godinu dana kasnije glavna uloga u francuskom filmu "La Mort du Cygne" (Smrt labuda) otvorila joj je sva vrata. Zvjezdani je status stekla u Parizu i Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što se 1961. povukla sa scene, posvetila se pedagogiji te je radeći kao profesorica na Kalifornijskom sveučilištu i Kalifornijskom institutu za umjetnost  odgojila generacije plesača.

Od Vegete, preko lasera do Sumameda

Snažan su pečat žene u Hrvatskoj ostavile i na polju znanosti i inovacija. Na čelu vodećeg tima u Podravkinom laboratoriju, skromna profesorica kemije, fizike i matematike, Zlata Bartl uz prve instant juhe u Jugoslaviji izumila je 1959. godine Vegetu, začin koji će postati neizostavan dio gotovo svakog kućanstva, ali i najpoznatiji hrvatski izvozni proizvod. Bio je to revolucionaran doprinos industriji dehidrirane hrane. Danas je "teta Vegeta" stanovnica kuhinja diljem svijeta, a njezin je začin nezaobilazan dodatak jelima u četrdesetak zemalja.

U svijetu medicine, neizmjeran je trag ostavila akademkinja Jelena Krmpotić-Nemanić. Njezin udžbenik "Anatomija čovjeka" postao je temeljna literatura za generacije budućih hrvatskih liječnika, a zagrebački Zavod za anatomiju pod njezinim se vodstvom transformirao u modernu znanstvenu instituciju, čiji su radovi citirani u vodećim svjetskim udžbenicima.

Dubok trag u znanosti ostavila je i Lidija Colombo, koja je 1961. postala prva žena u Hrvatskoj s doktoratom iz fizike. Kao osnivačica laboratorija za molekularnu fiziku na Institutu Ruđer Bošković, bila je ključna članica tima koji je 1971. godine konstruirao prvi laser u tadašnjoj državi, ostavivši tako trajan doprinos u hrvatskoj znanosti.

I iza Sumameda, koji je već 40 godina jedan od najuspješnijih antibiotika na svijetu, također stoji žena – hrvatska kemičarka Gabrijela Kobrehel koja je, u Plivinu Istraživačkom institutu, radila na kemijskim transformacijama antibiotika. Objavila je 25 znanstvenih radova, a više od dvadeset izuma je zaštitila patentima. Posmrtno joj je dodijeljena prestižna nagrada Američkog kemijskog društva, "Heroj kemije".

Žene u “muškim” arenama

Kao prva žena na čelu na čelu vlade Hrvatske, koja je tada bila jedne od jugoslavenskih republika, Savka Dabčević-Kučar, postala je simbolom nade i nacionalnog buđenja. Njezino zalaganje za veću ekonomsku i političku samostalnost Hrvatske unutar Jugoslavije obilježilo je čitavu jednu eru. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, 1971., kao jedna od predvodnica tog pokreta bila je uklonjena iz javnog života, a na političku se scenu trijumfalno vratila s dolaskom demokracije, kada je osnovala Hrvatsku narodnu stranku. "Zadnju ružu Hrvatsku“ povijest pamti kao jednu od najutjecajnijih političarki u hrvatskoj povijesti.

I u svijetu koji se često smatra rezerviranim za muškarce Hrvatice su odvažno pomicale granice. Prva hrvatska pilotkinja i padobranka, Katarina Matanović Kulenović, još se tridesetih godina prošlog stoljeća hrabro vinula u nebo. Kako bi popularizirala zrakoplovstvo među ženama, osnovala je žensku pilotsku sekciju, a tijekom Drugog svjetskog rata bila je poručnica, koja je, prevozeći ranjenike, lijekove i poštu, dokazala da hrabrost i sposobnost nisu definirani spolom.

Na sportskim borilištima temelje uspjeha postavila je Milka Babović, nekadašnja atletska prvakinja koja je postala prva urednica sportske redakcije Televizije Zagreb i cijenjena sportska komentatorica. Noviju hrvatsku sportsku povijesti obilježila je Janica Kostelić, najuspješnija hrvatska sportašica svih vremena. Prkoseći teškim ozljedama, koje bi mnoge prisilile na odustajanje, "Snježna kraljica" je, zahvaljujući nevjerojatnoj upornosti, u zemlju bez skijaške tradicije donijela četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje te pet naslova svjetske prvakinje. Životna priča Janice Kostelić priča je o nevjerojatnom talentu, skromnosti i pobjedničkom mentalitetu, a njeno je ime postalo sinonim za sportski uspjeh i nemjerljiv nacionalni ponos.

Lista iznimnih Hrvatica koje su zadužile domovinu duga je i nadahnjujuća, a njihova ostavština, koja je trajno utkana u hrvatsku povijest, vječna je inspiracija za generacije koje dolaze.