BEZ ZAKONSKE REGULATIVE

Zbog priziva savjesti ženi pobačaj radili na živo

Foto: Goran Stanzl/Pixsell
Prosvjed ženske mreže
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Međunarodni dan primalja
25.03.2019.
u 06:38
Za prigovor savjesti potreban je precizna legislativa jer se provodi na štetu pacijenata.
Pogledaj originalni članak

Svi su anesteziolozi u smjeni uložili prigovor savjesti pa je ginekolog morao pobačaj napraviti na živo! Taj primjer neuređenog instituta priziva savjesti ispričala je Barbara Finderle, predsjednica Komore primalja, prisjetivši se iskustva jednog riječkog liječnika koji je odlazio na ispomoć u dubrovačku bolnicu.

Priziv savjesti u medicini uzima sve više maha i nejasna pravila o tome tko, pod kojim uvjetima i kada se može prizvati na savjest, a da to ne bude na štetu pacijenata, ostavljaju otvorenima brojne mogućnosti da baš pacijenti budu oštećeni.

Izjašnjavanje prije zaposlenja

Priziv savjesti u medicini je pravo medicinskog djelatnika da odbije pružiti medicinsku uslugu – legalni medicinski postupak, ako je u suprotnosti s njegovom savješću, odnosno motivirano je njegovim najčešće religijskim te drugim moralno-etičkim uvjerenjima. Poznato je da se javlja u ginekologiji, međutim, očito se na njega, osim ginekologa, pozivaju i anesteziolozi i drugi zdravstveni radnici.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Međunarodni dan primalja

Priziv savjesti uložilo je 13,5 posto primalja od oko 1700 koliko ih se u Hrvatskoj susreće sa zahvatima, govori anketa što ju je provela primaljska Komora. A čak svaka druga uložila bi ga da zna da zbog toga neće imati problema na poslu. Njihov strukovni Etički kodeks daje im to pravo, ako time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje ili ne ugroze život pacijentice, no Zakon o primaljstvu ne spominje tu mogućnost, a već je pet puta odbijena inicijativa da se tim zakonom regulira ovo područje.

U slučaju kninske primalje prije nekoliko godina, Ministarstvo zdravstva ocijenilo je da joj je pravo na priziv savjesti dao Etički kodeks. Zanimljivo je da se na savjest ne poziva samo kod namjernog prekida trudnoće, već kod sve većeg broja postupaka, što izaziva niz dvojbi.

– Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb ženi koja zatraži namjerni prekid trudnoće ili je začela postupkom potpomognute oplodnje? Smije li odbiti pružiti primaljsku skrb novorođenčetu koje je začeto u postupku potpomognute oplodnje? Ili odbiti skrb ženi koja odbija cijepiti dijete? Smije li odbiti provoditi edukaciju u cilju planiranja obitelji u dijelu koji se odnosi na kontracepciju? Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb osobi koja je pohranila ili donirala svoje matične stanice ili to namjerava učiniti? – dvojbe su koje navodi Kristina Mikuličić, pravnica Komore primalja.

Pitanje je i smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb ženi koja je obavila prenatalnu dijagnostiku u cilju utvrđivanja fetalnog kariotipa, odnosno amniocentezu, te smije li primalja, primjerice, odbiti provesti terapiju lijekovima ordiniranu od liječnika za pacijentice koje su napravile navedene medicinske postupke?

– Na to nema odgovora ni u zakonu ni u podzakonskim aktima, što stvara probleme u praksi i zato je nužno priziv savjesti što prije regulirati – ističe K. Mikuličić koja je o ovoj temi govorila na 1. kongresu koordinacija komora u zdravstvu ovoga vikenda.

Jasno treba definirati nekoliko točaka priziva savjesti. Prvo, tko se može na njega pozvati, jesu li to liječnici ili i medicinske sestre i primalje. Važno je i reći kada se mogu na njega pozvati, pri čemu bi čista situacija bila da to bude odmah pri zapošljavanju, jer bude li moguće u bilo kojem trenutku, prijeti kaos u organizaciji rada ustanova.

Opcija je i da to bude već tijekom školovanja. Nadalje, treba precizirati razloge iz kojih se netko može pozvati na priziv savjesti, kao i može li priziv savjesti iz vjerskih razloga biti parcijalan.

Spriječiti zloporabu

– Kako priziv savjesti u osnovi znači kršenje nekih obveza, mora biti razrađen na točno određeni način i ograničen koliko je to moguće procedurom i konkretnim razlozima, kako ne bi postao temelj za neopravdanu samovolju i zloupotrebu. Trebalo bi ga definirati tako da ne zadire u prava drugih ljudi, da ne priječi dostupnost legalne zdravstvene zaštite i ne izaziva diskriminaciju jer nejasno definiran dovodi do neučinkovitosti i nejednakosti te ugrožava kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite – zaključuje K. Mikuličić. Napominje i da bi trebalo propisati visoke kazne za one koji se u javnim bolnicama pozivaju na savjest, a u privatnima rade iste zahvate. S njom se slaže i predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Krešimir Luetić: – Takvi bi slučajevi završili na Etičkom povjerenstvu Komore – rekao je.

Obilježen Dan narcisa

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 134

PA
pofuk_alo
07:06 25.03.2019.

Trudnoća nije bolest, pobačaj nije liječenje, pojam "legalni medicinski postupak" je glupost. Liječnici su tu da liječe, nemaju nikakvu obvezu raditi nekakve "legalne medicinske postupke", tako da vam pobačaj mogu raditi školovani legalnomedicinski postupnici.

LI
liffalil
07:33 25.03.2019.

Ako one imaju pravo na "svoje" tijelo, zašto bi drugima oduzimale prvo na savjest...

DU
Deleted user
07:35 25.03.2019.

Niti ga je on morao raditi, niti je pacijentica morala pristati na to. Nije riječ o hitnom zahvatu. Može se izvesti bilo gdje drugdje ili ne uopće.